Jeste li znali da i u Bosni i Hercegovini postoji Dubrovnik? Iznad ušća potoka Zenika u rijeku Misoču, 19 kilometara zračne linije od centra Sarajeva, okružen visokim stijenskim masivima, smješten je stari grad i biser historije Bosne i Hercegovine.
U drugoj polovici 14. i u 15. stoljeću, Dubrovnik je, sa podgrađem, glavni politički centar ove župe, piše u odluci Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Najstariji za sada dokaz postojanja tog grada nalazi se u spisu Dubrovačkog arhiva iz 11. juna 1404. godine. Vrijeme njegovoga nastanka, blizina nekropole kneza Batića, te to što je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, naučnicima govori da je ovaj grad vjerovatno pripadao rodu Mirkovića, iako se navode i druge tadašnje velikaške porodice. U odluci Komisije se kaže i to da je fra Ivan Jukić također spominjao Dubrovčane koji su tu topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana.
Prof. Bujak napominje da ne treba nikada zaboraviti to da je mala grupa ljudi koji vole svoj kraj i koji ga poznaju, zapravo učinila ono najvažnije. Skrenula je pažnju na ta dva arheološka bisera i otišla dalje od toga, već i prije projekta Zavoda, sakupila sredstva za restauraciju jedne kule, ponukala opštinsku vlast da popravi put i da poduzme još mnoge korake. Poznato je da je u dosadašnjim arheološkim istraživanjima, koja su, takođe, započeta na inicijativu ovih nevjerovatnih zanesenjaka, došlo i do sjajnih otkrića. Analizom DNK je dokazano da je u neposrednoj blizini kneza Batića sahranjen visoki bosanski plemić, čiji je bezglavi skelet od 1,70 metara iskopan na nekropoli. Rezultati analize Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju su pokazali da je u pitanju Mirko Radojević, Batićev otac. Knez Radojević je od 1380. do 1404. godine bio među prvim kraljevim savjetnicima i suradnicima