Daleko najveći postotak ljudi na cijelom svijetu, a zasigurno živi danas u glavnom od zemljoradnje. To je je zapravo prvi zanat, na kojega sama priroda čovjeka upućuje od njegova saznanja i razumijevanja vrijednosti rada, i čije slike svakim danom u bezbroj primjera gleda pred svojim očima. I baš zato, što nam to izgleda tako jednostavno i obično, možda ni izdaleka nismo upućeni u ovaj posao vađenja hljeba iz zemlje, kao u druge zanate, koji su nam teže pristupačni i za koje se traži veća sprema, prema našem shvatanju. U onim zemljama i narodima, gdje je dopirala jača kultura, škola i napredak, nastojalo se, da se svaki posao jače i bolje rasvijetli i usavrši, u koliko nisu zazirali od toga napretka. One zemlje, koje su zaostale, vidimo da ipak žive na svoj r.ačin, ili bolje reći, životare a održavaju se sa nejednakim svojim sretstvima naprama naprednim zemljama samo zato, što žive veoma prosto i jednostavno te su im zahtjevi veoma mali. Ovakav je život čemeran i mukotrpan, te se protivi i pravoj vjeri, koja preporučuje i propovijeda nauku i napredak, a za bolji život. I naša je uža zemlja jedna od onih, koja znatno zaostaje za mnogim evropskim državama kao i državama ostalih kontinenata, a ni naše pokrajine nisu podjednake; mi smo najzaostaliji u zemljoradnji. Kod nas je najveće zlo to, što se ne vjeruje u napredak, što je znatno gore od samog neznanja. To kao da nam je uvriježeno od starine, pa se uvijek sjećamo na staro doba i kako su nam stari bolje živjeli. Sve kad bi i bilo tako, svijet se namnožio i izdijelio, potrebe su druge i znatno brojnije, ako se ide napretku, pa se zato i rad mora podvostručiti. a ne da se ostaje na istoj liniji kao i prije. Na svakom koraku, kud se god obazre, imade se nešto novo naučiti, usavršiti i popraviti. Kad smo putovali kuda, a pogotovo mnogi za vrijeme rata, vidjeli smo, uz iste ili gore prirodne prilike zemlje, da se sasvim bolje živi i drugojačije radi. Neki su poprimili taj rad i oni napreduju, a najviše ih veli: »To nije za naše zemlje, drukčije je i gore kod nas«, iako nisu ni prstom makli, da u najmanjem iskušaju ono, što su vidjeli. Osvrnućemo se na nekolike najosnovnije i najglavnije stvari među mnogim ostalim, koje kao velike pogrješke koče naš napredak u zemljoradnji i s kojima, dok ih ne odbacimo ili usavršimo. ne možemo imati naročitog uspjeha u poljoprivredi niti se možemo izdaleka othrvati današnjim teškim zahtjevima vremena i poboljšati svoj život. Kod nas se, t. j. u južnim krajevima naše države, ore gotovo posvuda drvenim plugom, ralicom, umjesto savremenim i korisnim željeznim plugom. Drvenim plugom može se samo plitko orati, a bez dubokog oranja nema dobrog roda. Dubokim oranjem dolaze žile dublje u zemlju i iskoriste tlo, ulazi zrak u zemlju i rastvara korijenje, đubre i strnjike, stvara se zemlja humus crnica koja je najrodnija, takvo oranje upija bolje vlagu, kišnicu i otapanje snijega, pa usjevi ne stradavaju od suše, dok usjevi u plitkom oranju za jače vrućine priplanu i stradavaju. Kod nas se zemlje i tako slabo đubre, a neprestanim iscrpljivanjem gornje plitke površine sa drvenim plugom, dostaju nam oranice iz godine u godinu siromašnije. Plitke zemlje ispire kiša i postaju sve tanje. Sa starinskim drvenim plugom namuči se i čovjek i stoka, a s njime se ne može udesiti niti širina brazde niti dubljina oranja kao sa gvozdenim plugom. Sa gvozdenim se plugom uštedi silno i na vremenu kao i na radnoj snazi, pa dok s ovim rade samo tri radne snage, to jest jedan čovjek i dva vola, za đrveni su plug potrebna četiri vola i tri osobe, što čini sedam radnih snaga, a zemlja se ni izdaleka ne uradi i uredi kao sa gvozdenjakom. Gvozdeni je plug preieftin, on se odmah isplaćuje, već prve godine kad se počme upotrebljavati i s te se strane ne treba imati bojazni. Osim drvenog pluga naš zemljoradnik pozna još drvenu branu, vlaku, koja je zaista kao takova korisna. ali razna tla trebaju mnogo usavršenije i raznoličnije brane. Kad se zemljište već preore, treba ga i lijepo ureditiDivenom šibljastom seoskom branom može se samo zemljište donekle srediti i sjeme pokriti, ali ako je uopće grumenje krupnije i tlo nepogodnije, potrebna je druga gvozdena brana ili drljača, jer ona mrvi i razbija oranje. Uz valjanu drljaču ide i dobar valj, koji je neophodno potreban u zemljoradnji. Starinski je valj iz jednog komada, dugačak i lagan, pa malo vrijedi, a moderni valjak se sastoji iz više dijelova da se bolje prilagodi zemlji i ne pliva po njoj, nego dobro uređuje, pokriva i mrvi. U naprednoj zemljoradnji za svaki posao imade i posebna uredna sprava, koja daje silnu ispomcć, kako jeftinoću u poslu, tako i valjan učinak. Osim svih ostalih, od kojih neke radi jeftinoće može i pojedinac, a neke više njih ili zadruga nabaviti, jest trijer, ili čistilac ili uredivač sjemenja. Koliko je god važno da se zemlja zaore pa posije, ne manje je gotovo važno, kakvo se sjeme baci u zemlju. A mi vidimo na našim poljima svega više nego onog sjemenja, koje smo tobože zasijali i koje želimo da nam rodi. Folje nam se šareni od silnih urodica i korova koje razumije se oduzimaju pravome usjevu i mjesto i hranu a kakvo onda može da bude samo sjeme, imademo uvijek primjer. Nžaše je sjemenje izrođeno, sitno i uvijek lošijeg kvaliteta, pa nam je rranje i hrane od njega a i slabije ga unovčujemo na tržištu. To je razlog, što se u nas sjeme slabo ili nikako redi, dok se ono lijepo može samo trijerom urediti. Trijer izbacuje sve primjese a ostavlja čisto sjeme, on to sjeme sortira ili sređuje po krupnoći, to jest razdijeli krupnije od sitnijega, ra se onda samo najkrupnije zasije, a sitnije se sjemenje pojede u kući ili proda drugome za hranu. A ovaj uređivač sjemenja isto je dosta jeftin, stoji koliko dva ili tri pluga, ali se veoma brzo isplaćuje. Danas nijedno mjesto ne bi smjelo biti bez ovakovih sprava. Dobro sjemenje otpornije je protiv svih bolesti, premda je dužnost svakog valjanog zemljoradnika, da se dobro upozna i s najglavnijim bolestima svojih usjeva, kojih imade znatan broj, ali se o njihovu postanku i razvoju više vjeruje u kojekakove bablje priče, nego u pravu istinu. Danas se svim tim bolestima znade uzrok kako nastaju, a gotovo za svaku imade i lijek, kako se od nje brani. Svojim neznanjem zemljoradnik je sam najveći neprijatelj samome sebi. Koliko ste puta vidjeli, a možda i sami činili, da se livada nadosijava ili pojačava sa onom trinom, koja ostaje ispod sijena. Ako mi bolje istražimo valjanost naših livada upoznaćemo, da uvijek i gotovo u svakoj imade preko polovice ili više slabih trava a veoma mnogo i raznih korova, od kojih nikada ne može biti dobre livade, a što je i razumljivo, jer je korov otporniji i lakše se širi od plemenitih trava, prije dozrijeva i ispušta sjemenje a i sama ga stoka zaobilazi na livadi i on se sve više umnožava. Tako mi i kad uzimamo trinu, najviše zasijajemo opet korov, umjesto da nabavimo dobro travno sjemenje, ili sami na livadi čistimo korov a uzgajamo bolju travu. Zakorovljena i nečista zemlja osim čistog sjemenja najbolje se ureduje i dobrom obradbom, t. j. čestim i dubljim oranjem, a naročito zaoravanjem strnjike odmah iza žetve, dok je tlo sposobno i nije pretvrdo. Kad se tada plitko zaore strnjika, s njom proklija i sve ostalo zmjevlje, kako žita, tako i ostalih korova i trava. Kasnijim dubokim oranjem, dok još nije došlo u cvat, ono se uništava i kao takovo nadubruje još zemlju. Ujedno se zaoravanjem strnjike. t. j. rahljenjem gornje mekote održava u tlu još preostala vlaga, a u slučaju kiše bolje se nabire. Uz gorenavedeno je i đubrenje glavni uspjeh dobrome rodu, jer su naše zemlje iscrpljene i neprestanim sijanjem a slabim đubrenjem, a i ono dubreta što se baci male je vrijednosti, jer se s njim veoma loše postupa. Kad bi se gnoj sačuvao kako treba i ne razbacivao, onda ne bi bio ni ugar potreban, kao što ga danas više nigdje u naprednijim krajevima nema. Kod nas stoka planduje i više gladuje po utrtim i osiromašjelim pašnjacima razasipajući đubre bez koristi a ono što u staji pane baci se bez ikakva reda negdje na hrpu, otkuda otiče niza stranu i kiša ga ispire, te se još često istjera i stavi na male hrpe daleko prije zaoravanja. Ovako je đubre male vrijednosti i umjesto njega zaorava se gotovo čista slama. Danas napredni gospodari daju đubretu neobičnu pažnju, prave za njega cementirane jame i jame za osoku, zbijaju ga i polijevaju samo da se bolje održi i uzrije, a sav taj neznatni trud odlično se naplaćuje. Naš zemljoradnik hoće da je gazda i da se može u svom mjestu pohvaltti sa izobiljem raznih vrsta plodina i mnogo grla stoke, nepazeći mnogo da mu je ova dobrog kvaliteta i vrijednosti. A to i jest ono, što mnogo ubija. Svak; kraj imade svoje osobine i svoje najbolje vrste, koje u njemu uspijevaju. Totreba u prvome redu uzgajati, a stvar je zamjene i prometa da se svoj proizvod što bolje unovči za onaj, koji je potreban u domu. Mnogo slabe stoke mnogo troši i slabe je koristi, jer se loše njeguje i hrani, zato je bolje držati dva vrijedna grla nego deset slabih, a ovi će u svakom slučaju dati znatno više vrijednosti. Svaka se država brine, da svoga zemljodnika pouči u svim korisnim pitanjima i dade potrebne savjete, pa i mi imademo u svakome srezu iskusnog školovanog stručnjaka iz poljoprivrede, na koga se svaki zemljoradnik može u svako doba obratiti za besplatan savjet i upute, te ćemo samo onda, kad budemo imali volje i vjere u uspjeh, valjano i napredovati.