Stočarstvo je zaista u našoj zemlji najvažnija privredna grana, pa i terenski položaj i pretežni brdskiji karakter tla upućuju najviše na uzgoj stoke. Potrebe svoje, koje zemljoradnik mora pokrivati novcem, dobiva najviše iz prihoda, koje uzima od stoke kao i njezinih proizvoda. Mi vidimo po svemu, da i pored velike vrijednosti uzgoja stoke postupamo s njom veoma loše, prema starim nazadnim običajima i nazorima, što nam se dakako mnogo osvećuje, pogotovo u ovim teškim vremenima. Pa i koliko god imademo brojčano mnogo grla svih vrsta stoke, kvalitet njezin u mnogim krajevima znatno je i ispod prosjeka. Blagu, koga imademo, davalo se veoma malo njege, premda ono od sebe, kod nekih vrsta stoke, imade rasne uvjete i podlogu za izvrsne sposobnosti. koje se trebaju odgovarajućim uzgojem pridići i iskoristiti. Mi imademo tako našu kravicu, kojoj istom sada upoznajemo vrijednost, nakon što smo potrošili teške sume novca nabavljajući strane pasmine. Istina, nabavljanje grla plemenitijih stranih pasmina negdje je u naprednijim krajevima naše zemlje pokazalo upravo zadavoljavajuće rezultate, jer se tako došlo prije do traženog uspjeha, kao primjerice dobrim kvalitetom i količinom mesa i za vanjska tržišta, ali svugdje ondje, gdje seljak nije bio dorastao, da plemenitu pasminu odgaja i ishranjuje, uspjeh je potpunu izostao. Provedeni stručnjački pokusi pokazali su nam da je naša kravica, iako mala težinom i rastom, dobra mljekulja, pa bi boljom ishranom i držanjem uskoro mogli imati jednu mliječnu kravu, na kojoj bi nam mnogi zavidjeli. Ta se na ša krava, živeći s nama od davnine, privikla na sve nedaće životnih prilika, pa ostala veoma otporna i protiv mnogim bolestima, a mlijeko, kojega za sada malo daje, veoma joj je masno i kvalitetom nadmašuje ono od plemenitih pasmina. Pisac ovih redaka proveo je u tim pravcima mnoge pokuse s domaćom i ostalim nekim pasminama krava, te također došao do pomenutih rezultata. Dužnost nam je prema tome, da povoljnom ishranom i njegom oživimo sva ona povoljna svojstva, koja kod te naše male krave sada još neiskorišćena leže. Bez sumnje je, da će se tada i težina grla znatno uvcćati. Sposobnosti našeg bosanskog konja istom smo u velikom svjetskom ratu mogli zapravo upomati. Gdje se god tražila izdržljivost na najtežim terenima i s maksimalnim naporima uz gladovanje ili inače najoskudniju hranu, tu je on uvijek odnosio megdan. Za brdske krajeve nije mu bilo premca. On je i kod nas naročito cijenjen kao tovarni konj, pa zadovoljava i kod sadanjeg načina rada u polju, gdje se upotrebljava drveni plug, a ne radi se s težim poljskim alatom. Da bi se njegov vanjski izgled poljepšao, te da bi postao temperamentniji i živIji, ukrštavan je s arapskim konjima, što je svakako od izvjesnog preimućstva, naročito za konje po gradovima i ravnicamaUzgoj u čistoj krvi s dobrim izborom grla svakako će doprinijeti daljnjem usavršenju ove naše odlične domaće pasmine konja. Ovca je u punom smislu pravi stočni predstavnik našeg kraja, jer svojim brojem prelazi i mnoge strane zemlje. Naročito u našim gospodarski zaostalijim krajevima kod ekstenzivnije kulture tla, seljak živi u glavnome od njezinih produkata. Naše su ovce najbolje zato, što i pored najoskudnijeg načina držanja i hrane daju ipak lijepe prihode, kako u mesu i mlijeku, tako i u vuni. Bez dvojbe i tu je veliko polje rada da se njezin kvalitet poboljša, naročito vuna, koja na svjetskom tržištu ni izdaleka ne može konkurisati stranim produktima. Premda imademo oko 12 milijuna ovaca, svake godine uvažamo preko jedne milijarde vune i vunenih štofova, pošto se iz naše vune mogu praviti samo gruba i prosta sukna, pa se tako ne može niti razviti industrija vunenih štofova, koju robu moramo pod skupe novce uvoziti. Mi imademo ovaca i s boljom vunom, ali Ć takve su raširene samo na manjem teritoriju uz bujne pašnjake i bolji uzgoj. Naše su ovce pretežnim dijelom sitne, osrednje ili slabo mliječne, a uz to s najgrubljom vunom. Imademo na dobrim pašnjacima u planinskiin krajevima i krupnih ovaca, ali ipak s osrednjom mliječnošću i lo.šim kvalitetom runa. U svim pravcima moguć je popravak, a naročito u vuni. Tu se najviŠe t griješi. Najveći je nedostatak vune naše ovce i koliko je opora nejed.noličnost i pokvarenost niti, radi čega ide po stranim pijacama po najlošijoj cijeni. Kod nas je ishrana ovce ljeti još dobra, a inače u glavnome veoma oskudna, naročito u kasnu zimu ili rano proljeće, kada jedva i jadno životari. U ovo je doba valjana ishrana najpotrebnija, koliko radi ploda, što ga u sebi nosi, toliko i radi vune, koja lošom i nejednoličnom ishranom biva također loša. Radi ležanja na đubretu u zagušljivim stajama i u kaljužama kvalitet vune veoma nastrada. Kod popravka ovce, naročito obzirom na vunu. najveću uiogu imade valjan ovan, pošto oplođuje mnogo ovaca. U na1 prednijim državama uvijek se stručnjački ispita valjanost vune kod ovna prije pripusta u stado, čime se veoma mnogo dopri1 nese, da se vrijednost vune na taj način pridigne. 1 u nas se j u najnovije vrijeme otpočelo ovim putem selekcije. Peradarstvo je kod nas brojno zastupljeno, a iza rata se osnivaju čitave farme najraznovrsnijih odlika. Da se ovdje pre naglo radi i od mnogih nestručnjaka sa izgledom na brzu dobit, vidi se iz rezultata. Često veoma skupo nabavljene rase u inostranstvu, kod nas se nisu mogle očuvati; mnogi se amater nakon kratkog vremena zasitio skupog uzgoia, dok široki potrošač, seljak i tako za to nije imao interesa. Ove zaista neke i odlične pasmine peradi nastale su razumnim uzgojem, u nastojanju, da se dobije što krupniji komad dobre kvalitete mesa a naročito dobre nosivosti. I mi imademo našu koku, koja je sada sitna i neugledna, ali imade među njima i veoma dobrih nosilica. Kada bi svaka deseta domaćica nastojala, da odabere najkrupnija jaja, a od dobre noske, te ih što svježija stavila pod kvočku, za izvjesno vrijeme imali bi cijeli preporod u kokošarstvu. Naša je kokoš otvrdla i naučna i lošijoj ishrani, imade prema tome prednosti, koje bi se uz razumnije držanje i ishranu znatno iskoristile. Slično je i s ostalim vrstama peradi. Najjače se uoči vrijednost peradarstva, kad se zna, da nam je izvoz jaja najveća stavka u budžetu. Postoje sada i cijele uredbe o trgovini jaja i izvozu u inozemstvo, kvalificirajući ih po krupnoći i svježini, dok se jaja ispod normalne težine nesmiju uopće izvoziti na strane pijace. Ovi su propisi neobično važni i korisni po uzgajače peradi, jer će se nastojati, da se dobiju kvalitetno što krupnija jaja uz ostale uvjete, a veća korist i dobit biće i jači podstrek za napredniji rad. Pčelarstvo kod nas ni izdaleka nije onako zastupljeno, kako bi prema raspoloživim uvjetima moglo biti. Važnost meda u našoj ishrani i trgovini dobro je svakome poznata, dok ni izdaleka ne odgovara vrijednost pravog držanja pčele. 1 od onog broja ulišta (košnica) što ih imamo, veoma je mali broj,srazmjerno, modernih, a oni su jedini uslov pravome napretku pčelarenja. Koliko je samo u nazatku radi toga, što se pčele, koje su nam dale toliko koristi, nemilosrdno ubijaju, da se dočepa njihova truda, umjesto da se ostave, de nam u slijedećoj godini opet marno sakupljaju blago i čine ogromne usluge svim našim biljkama i plodinama, oplođujući cvjetove, bez kojih nam ni tu ne bi bilo ploda. Kad se zna, da se iz milijun cvjetova cakupi jedan kilogram meda, onda ovakav rad marne pčele treba poštivati. Samo s modernom košnicom, iz koje se uvijek može vidjeti i kontrolisati svaki rad, zdravlje i napredak pčele, imade se puna korist. S takvom košnicom ide i umjetno saće, prišteđujući pčelama mnogi trud izgradnje svoje postelje i hambara, a sebi osiguravajući znatno veće koristi. Pošto je stočarstvo osnovica našeg privrednog života, razumljivo je, da sva naša nastojanja oko njegova unapređenja moraju biti najaktivnija.. I pojedinac može učiniti mnogo, alj skupan rad daleko više. Mi vidimo, da su u tome najnaprednije one zemlje, gdje je razviieno zadrugarstvo, naročito u ovome pravcu, koje se bavi uzgojem stoke, zajedničkim iskorišćavanjem kako stoke tako i svih njezinih produkata. Danas imade zemalja, gdje sve bazira na takovom zadrugarstvu, kao što su Holandija i Belgija. U naprednim krajevima naše zemlje imademo mi također jakih stočnih zadruga, koji su učinile ogromne koristi cjelokupnom našem privrednom životu. Često su takve zadruge imale tako dobre uzgoje stoke, da su ih zemlje, iz kojih je stoka k nama za priplod kao plemenita uvožena, od takovih zadruga nabavljale i ti su originali gdjekada bolji od vlastite njihove stoke. Državna vlast čini mnoge olakšice i pripomoći za one naprednije gospodare, koji se svjesno udružuju, da i ovim putem složnoga rada unapreduju kvalitet i broj našega blaga, pa nam je od najvećeg interesa, da svaki napredan rad u tome pravcu potpomognemo.