Osim hljeba, za koji se svaki dan Bogu molimo, glavna je hrana ljudska voće i povrće, a ovo oboje izvode vrtari. Poslije toga hoće svi ljudi još i nakita, a ljepšega nema od cvijeća, pa i to izvode vrtari. Svi ljudi danas sve bolje uviđaju, da je osim hljeba prava hrana ljudska voće i povrće, i uviđaju, da uz ovu hranu ne samo nema niti može imati bolesti, nego se ovom hranom od svake bolesti pzliječe, ako za rana počnu. Za to se sve više traži i traži voća i povrća. Isto tako se sve više troši i cvijeća, ne samo za nakpt l.udi, stolova, soba, domova na slavama, veseljima, zabavama, nego i na grobljima i oko mrtvaca na sanduke i u njih. Svuda se traži i troši cvijeće. Pa vrtarski je posao danas jedan od najblagodarnijih, i vrtarima sve se l,epša budućnost otvara. Koji se po gradovima i varošima tijem bave, bolje se pomažu i bogate, nego mnogim drugim radom i zanatom. A naši su bosanski i hercegovački prijedjeli pravp raj za cvijeće, voće i povrće, pa sad imamo krasne putove i žel,eznice, koje za čas odnesu naše voće i povrće u prijestonice na sjever, gdje ono najbrže prođe i najbolje se plaća. Na ovome se tako lijepo dobiva. da se danas nadmeću bogati ljudi i vlasteli, ko će boljega vrtara dobiti, pa plaćaju sve većma, samo da što ljepše i ranije ono izvedu i na trg donesu. Danas je milina ući u ekomomske vrtove, voćnjake, dvorišta. Pa sad i siromašniji, po primjeru bogatih, ne samo da ukrašavaju svoje domove i dvorišta, i gra/e raj oko svojih stanova, nego podižu te imaju neki i od prostih ljudi svoje rasadnike, pa gaje voćke, prodaju oplemenjene mladice, te primaju lijepih novaca za taj mali i prijatni rad u vrtu. S toga na taj rad danas podstiču sami carevi i kraljevi, carice i kraljice pa se stavljaju na čelo zadruga voćarskih i vrtarskih, i daju nagrade i odličja, te ga potpomažu svijem mogućim načinima. Na zapadu jevropskom danas je prava milina proći kroza sela, tako su okićena cvijetnjacima, voćnjacima i vrtovima. Tamo ima danas već mnogo sela, koja samo voćem voćaka, sa svojih drumova plate sve poreze i prireze tako, da tek ponešto još dodaju. — Ali sad se već nose laće sanduka i kotarica voća i povrća na trgove u Budimpeštu i u Beč, i dalje na sjever, pa sad se i poštom nose kotarice i sandučići, sa 5 kg voća za 1 K poštarine, do na kraj granice austrijske, pa i nama će to milijuna kruna donositi, dok n mi za ovim svojski prionemo. Najbolje se bogate oni, koji izvode rano povrće i sitno voće. Ima koji se bogate i spremom zimnog voća i povrća spravljanjem slatka, i madžuna i sudžuka, spravljanjem različnog suhog voća, kojeg se sve više tražp. Tako će biti i sa slatkim vinom, ko ga bude pravio. — Kako ljudi ono najbolje plaćaju, što se najranije iznese, ima danas načina izvesti osobito cvijeće i povrće tako rano, da ovo već više i ne zavisi od ljeta, nego ima u staklenim sanducima i sobama cvijeća i povrća u svako doba. I to je sve posao vrtarski. Danas je vještina u ovom tako dotjerala, da mnogo rodi s malo truda a tako divno, da se već ne zna, čega ima ljepšeg: cvijeća, voća ili povrća. O toj vještini ima napisano knjiga i knjižica, pa mnogo može da se nauči i u našoj maloj osnovnoj školi, samo kad đaci prionu za tijem. Glavni radovi u vrtu ovi su: Osim sijanja, saćenja i rasaćivanja ima tri glavna rada u vrtu, a to su sprema zeml.e za sjeme ili rasad, i zalijevanje i plevljenje rasada. Ova tri roda valja uredno da svrši, ko hoće od svoga vrta da ima najviše koristi. Zemlju najbolje onaj spremi, ko je najbolje prekopa, do 70 cm, i najsitnije izmrvi, i što bolje podgnoji. Najglavnije je kopanje u jesen. Ovo je tako važan posao, da svaki rasad dva puta bol.e rodi na toj u jesen prekopanoj zeml,i, nego na drugoj. Kopanje ovo val.a da se svrši prije mrazeva, da zeml.a što bol,e izmrzne. Koliko će se duboko kopati, to zavisi od rasade, koja će ondje doći. Mrkva, paštrnjak, repe, pružaju korijen duboko, pa hoće dublje prokopanu zemlju, a kupus, kelj, keleraba, karviol, salata, crveni i bijeli luk, ne trebaju onako dubokog kopanja, ali ovi trebaju tijem više gnoja. Najbolje se kopa poelije kiše, kad se malo presuši, da se zemlja ne hvata za noge ni za kopaču ili motiku. Pri kopanju valja svaku grudu razbiti na sitno, i svaki kamečak i crepić izbaciti, a pužiće potući i korov i travuljinu iz korijena izvući pa otresti od prilijepljene zemlje. Još važniji je čin đubrenje zemlje, gnojenje. Ma kako da ti je dobra zemlja u vrtu, ona se iscijedi, pa ako hoćemo da raća, valja je snažiti, a to se čini gnojenjem. Gnojenjem, daje se zemlji snaga i hrana za rasad, što će doći u nju. Za iovrće treba mnogo više gnoja, nego za vinograd i voćnjak. I gnojenje treba da se vrši u jesen, da i đubre prije mrazeva doće u zemlju, da se bolje upije u nju. Što je zemlja mršavija, to je valja jače nagnojiti, za po stope gnoja dati i taj odmah zakopati. Pjeskuša se mora više puta podgnojiti, jer gnoj u njoj na suncu prije izgori, a od vode i vjetra prije ispari. Gnoj za vrt treba da je dobro ugoreo, što je zreliji, tijem je bolji. Neugoreo više pokvarp vrt i zemlju nego što je popravi, jer se u onoj slamurini nakoti svakojaka gada, buba i crva, koji rasadu pojedu. Za tešku i čvrstu zemlju bolje je goveće đubre. Vještaci hvale utrule gljive, da su najberićetniji gnoj za svaki rasad, ljepše naraste i ranije dospije; a gdje ima šume, ima i gljiva, osobito iza kiše cijeloga ljeta i jeseni može se gomila navući. Đubre u vrtu kao i na njivi valja odmah zakopati, a ne ostaviti otvoreno da izlapi. Ako je vrt veliki, podijelp se na tri table, pa se svake godine po jedna dobro podgnoji, i na nju prve godine rasaćuje kupus, kelj, salata, krastavci, jer ovi hoće skorašnji gnoj; druge godine se sadi repa i drugi korijeni, a treće godine pasulj i drugo varivo, pa četvrte godine opet podgnoji. Tako se dobije najviše i najboljeg roda. Zalijevanje je poslije najglavniji posao u vrtu. Za zalijevanje je najbolja kišnica. Za to valja imati na sred vrta poveliku rupu dobro oblijepljenu, da se voda u nju slijeva, a da ne probije u zemlju. Dobra je i riječka voda. Još bolja je barska ako je ima u blizu. Najlošija je izvorska. Ali gdje nema druge, mora se zalijevati i ovom, samo je valja prije navući, pa ostaviti da na suncu malo protrune. Za to val,a uz bunar imati kace (burad) ili rupe za vodu, i navučene vode na 2 i 3 dana, jer zalijevanje onako svježom i hladnom vodom više naškodi rasadu, zakržlavi i zadocni i bude jalov. Voda zalivača što je toplija tijem je bolja. Za to vještaci sipaju u nju vrelu vodu, pa je smlače do 20◦ R. da godi svakom rasadu. Još kad se u nju doda pištevine ili đubreta, pa ostavi dan dva da protrune, od nje svaki rasad tako poraste, da se svaki začudi. Ko u tu vodu doda krvi, soli, luga, sapunice, sitno stučena drvena ugl.a, pa sve izmiješa, ima u njoj najberićetnija gnoja, osobito za bostan, cvijeće valja u tu vodu baciti još i čađi mnogo više, pa onda i cvijeće bude mnogo krupnije i ljepše. Najbole je vrijeme za zalijevanje ljeti u veče, kad se rasad malo rashladi, inače propada, ako se na vruć rasad baci studena voda. U proljeće i u jesen bolje je zalijevati izjutra. U proljeće i u jesen ne polijeva se list, da ne bi ozebao, nego samo korijen, a u ljeto se polijeva i list, te ga osvježi, a tijem se zatru i vašice s lista i drugi gad. Sitan i gušći rasad, polijeva se zalinačem na rešetku, voda ne valja da padne sa visnne nego nisko, i treba ga polijevati po listu; a reći i krupniji rasad zalijeva se po korijenu i ne treba rešetke. Za zalijevanje ima danas vrlo zgodne i jeftine sprave; najbolje su kante s cijevima prskalicama; može se bacati voda na 20 m daleko i u vis, pa mogu se polijevati i voćke, kad treba, bilo za rod ili za tjeranje bube i trijebljenje crva, još se može njome i vatra gasiti, kad doće do nevolje. Isto je tako glavan rad i plijevljenje vrta. Svaki pitomi rasad valja čuvati čist, jer ga trava s korov zaguši. Za to se plijevi. Plijeviti valja odmah, čim se razaznaje korov od rasade. Ne valja plijeviti kad sunce žeže, jer onda rasad ostane go, pošto ga je donde trava zaklanjala i korov, te ga sunce smagne. Za to se plijevi u veče. Najbolje se plijevi poslije kiše, kad se malo zemlja prisušila, jer se nščupa korov iz korijena. Travuljinu i korov valja iščupati s korijenom, inače ne vrijedi. Sitna trava čupa se rukom, a jača se vadi šiljkom, pa se uvijek zemlja otrese, a struk baci na dvor. Korov i travu valja počupati prije nego što cvjeta i sjeme baci, jer onda se užasno namnoži, pa je poslije mnogo teži posao. Korov, koji se ne da iščupati iz korijena, valja sjeći srpom, umačući ga u vodu, u kojoj je rastvoreno poviše plavetna kamena, to mu otruje stabljiku do korijena i istrijebi ga. Iščupanu travuljinu i korov valja svu do jednog struka na dvor iznijeti, pa u rupi nagaziti, da prije strune, da bude gnoja. Sve te poslove u vrtu mogu da vrše i djeca, a đaci valja da to umiju još i bolje, i da se nadmeću, ko će to najljepše da svrši. U Varcar-Vakufu.