Kako su Židovi u diaspori imali od najstarijih vremena znamenite i velike muževe u svim granama znanosti i umjetnosti, tako su osobito u muzickoj umjetnosti dali svijetu velikane, genije, koji su upravo uzorom postali vaskolikom muzikalnom svijetu. Otac današnje moderne dramske opere jest Giacomo Meyerbeer, ili kako se pravo po familiji zove Jakob Meyerbeer. Rodio se god. 1791. u Berlinu. Živuci u dobrim imucstvenim prilikama mogao se lako posvetiti glazbi. Kao 9 godišnii djecarac vec je javno nastupio kao umjetnik na glasoviru, i tom prigodom vanredno zainteresovao berlinske muzikalne krugove. Najpoznatiji profesor kompozicije, Zelter, zauzeo se za malog Meyerbeera, koji je i u kompoziciji pokazao sjajan svoj talenat. Kao 20 godišnji mladic istupa pred javnost sa svoiim kompozicijama, koje su vecim dijelom prožete pobožnim duhom, kao psalmima i oratorijima; u ono doba pada i prvi njegov pokušaj na polju dramatske kompozicije i to »Jephtas Gelabde«, kojim je polucio lijep uspjeh. Nu sve to njega nije zadovoljavalo. Pun velikih planova krece u Pariz. Tu s? upoznao sa najpopularnijim piscem onog vremeua »Seribeom«. Od toga vremena datiraju njegovi uspjesi, koje do tada nijednom producirajucem muzicaru nijesu bili sudeni. U zajednici sa Seribeom, koji mu je dobavljao tekstove, komponovao je Meyerbeer kao prvi velike dramatske opere i postao ocem moderne francuske dramatske glazbe. Opera »Robert le d'able«. Muzika je ove opere, prve u ovom žanru, pregnatna, a osobito melodiozna. Meyerbeera su nada sve slavili i obasuli ga najvecim pocastima; opera je preuzeta od svih evropskih opernih pozornica, nebrojeno puta se davala, a i danas se nalazi u repertoaru svih svjetskih pozornica, Ništa manjim uspjehom davana je dalina njegova kompozicija, opera »Hugenoti«, kojom je takoder na brzo osvojio sve operne kompozicije. Iza ovih sjajnih uspjeha opet se povratio u svoje rodno mjesto, Berlin. Pruski kralj ga imenovao generalnim rektorom dvorske muzike, što je za ????rbeera zmacilo osobitu cast, jer je on kao Židov prvi dobio ovo naipocasnije mjesto, što ga je onda mogao jedan muzicar da poluci. I na ovom mjestu je neumorno dalje komponovao, Znamenite opere »Prophet«, »Dinorah«, »Afrikanka«, brzo su se raširile po svim pozornicama i još dan danas imaju svagdje najveci uspjeh. Meyerbeer je bio za života obasut najvecim odlikovanjima, sjajem i castima, kao nijedan komponista prije njega. Ali uza sve to ostao je cijeli svoj život cedan i skroman. Osobito su ga interesirali mladi talenti u muzici, i za njih se znao onda vanredno zauzimati. Kao takovog je podupirao onda ioš mladog Richarda Wagnera, koji je do onda bio nepoznat široj publici Meyerbeer ga uveo svoje krugove i pomogao mu, da su se prikazivale istom komponovane dramatske opere Wagnerove. I samo Meyerbeeru, koga je mladi Wagner vanredno cijenio i štovao, imao je da zahvali, što je uspio u svojim prvim dramatskim kompozicijama. Kasnije se Wagner od Meyerbeera otudio, što više postao je Meyerbeerov najžešci protivnik. Wagner je u svojoj strastvenoj polemici proti njemu izrekao: »Meyerbeer verjudet die Musik«, Nije mu ocito bilo pravo, što je Meyerbeer i u muzici ostao Zidov. Uzor klasicnih komponista svjetskog glasa nam je Felix Mendelssohn-Bartholdy, unuk glasovitog našeg filozofa Mosesa Mendlessohna. Roden god. 1809. rano se poceo zanimati glazbom. I on je vec kao dijete stupio pred javnst kao umjetnik na glasoviru; ali i u kompozicijama vec kao 12 godišnji djecak istupa. Jednom prilikom se upoznao sa starim Goetheom, koji ie držao Mendelssohna vec onda genijalnim i nazvao ga »Wunderknabe«. Pored glazbe — ??r mu se otac protivio da se posvema glazbi posveti — ucio je mladi Mendelssohn jezike, te je vladao francuskim, engleskim, talijanskim i španskim jezikom, i studirao filozofiju na univerzitetu u Berlinu, te si je stekao opširno znanje. ?li sve to njega nije moglo stalno da zanima. Strast k muzici sve više ga je vukla, tako da se posve podao glazbi, i to kao producirajuci umjetnik kompoziciji. Kao 20- godišnji mladic istupa sa svojom kompozicijom k Shakespearovoj drami “San ljetne noci“, s kojom je postigao velike uspjehe. Glavni ton njegovih kompozicija je lirika. Bilo to u simfonijama, bilo to u pjesmama (kojih ?e Mendelssohn vanredno mnogo komponovao), bilo to u koncertima za glasovir ili violinu, svagdje prevladava lirski ton. I baš zato svaki umjetnik na violini ima u svom repertoaru Mendelssohnov koncerat u E-mollu," koji je jedan od nailjepših koncerata u citavoj violinskoj literaturi. Isto tako nema umjetnika na glasoviru, koji ne bi imao u svom programu njegov koncerat u G-mollu i D-mollu. U Njemackoj su Mendelssohna slavili za života, i izkazivali mu najvece pocasti. Univerzitet u Leipzigu podijelio mu je pocasni doktorat. I on nije u. glazbi zanijekao svoje židovstvo; od njega poticu mnogi lijepi psalmi. Otac lake muze, kao stvarateli današnje operetne glazbe poznat je Jaques Offenbach. Roden god. 1809. u Kolnu, gdje mu je otac bio kantorom, rano se; posvetio glazbi. U materijalno slabim prilikama živio je kao mladic u Parizu i poducavao u muzici; na violoncellu bio je umjetnik. Pokušaji u kompoziciji s pocetka mu nijesu donijeli uspjeha. Ali to ga nije prijecilo, da i dalje komponuje. Prvi i pravi uspjeh postigao je sa operetom ili kako su je onda zvali opera buffo: »Orfej u podzemlju«. Tim je postao mahom popularan. I daljnjim kompozicijama imala je uspjeha »Lijepa Helena«, »Blanbart«, »Galaten« bezbrojno puta su odigrane na svim evropskim kazalištima. Pod svoie stare dane htio je napustiti ovu laku glazbu, i poceo romanticnu dramsku glazbu da kultivira. «Rheinnixe« u tom žanru nije mu uspjela. To sjajniji uspjeh polucila je romanticna opera „Hofmanove pripovijesti“, koja je brzo osvojila sve pozornice. Offenbach je postavio temelj novom jednom žanru u muzici, koji su mnogi imitirali, al nijedan nije mogao °naj ton da pogodi, što ga je njegova glazba imala. Kad g°d je govora o lakoj glazbi, uvijek svako spomene Oftenbach, ci