Kojemu od naših citatelja nije poznato, kako su kneževske obitelji u Njemackoj razdrobile carstvo u bezbroj malih državica, kad je centralna carska vlast oslabila? Komu nijesu poznate brojne gradske republike u Italiji za srednjeg vijeka? Komu nije poznato, kako se je iz mnogobrojnih vazalnih državica u Francuskoj ili u Španiji sadjelovala jedinstvena monarhija? Bez dvojbe svaki bi se od nas, koji radimo na polju znanstvenom, smatrao nedotjeranim u naobrazbi, kad toga ne bi znao. A koliko imade nedvojbeno naobraženih ljudi, koji pripadaju balkanskim narodima, pa ipak ni iz daleka ne poznaju razmjerno dosta nedavnu prošlost poluostrva na kom živu! Kolikima su njemacke duodec-državice možda do potankosti poznate, a da niti ne slute, da je na Balkanu bilo od 13. do 15. stoljeca više takovih državica, nego u Njemackoj. Nama je poznato, da je poslije pada zapadno-rimskoga carstva spadao Balkan dugo kremena pod mocno istocno-rimsko ili vizantinsko carstvo. Nama je poznato, da su se kraj rimskoga carstva jedno za drugim podizale mocne slavenske države: velika Hrvatska, velika Bugarska, velika Duklja, velika Srbija, pa nam ne pada na pamet, da bi kraj tih država i još uvijek mocnoga vizantinskog carstva moglo preostati mjesta i za male državice. — Nije naša krivnja što mi ovo pošljednje ne znamo, pošto bi badava tražili i u najopširnijim i u najsavjesnijim povjesnim djelima makar i kratku povjest ovih državica. O njima se može naci tek koja monografija, što je medjutim velika rijetkost, docim se najbrojnije vijesti o njihovom bivstvovanju sacuvaše ponajviše u diplomatickim vrelima. — No nije ni cudo, što se do sada o tim državama nikakva povjest nije napisala, jer za strani svijet nekadanja egzistencija tih državica nema nikakve prakticne vrijednosti. Izuzmemo li Crnu Goru, sve ostale državice utonuse u osmanlijsko more, pa ako se koja pomoli prigodom osmanlijske oseke na površinu, ne pada joj ni na kraj pameti da reklamira nekadanji partikularizam, vec se sve ujedinjuje oko narodnosne ideje u jednu cjelinu. Nego što nema za strani svijet interesa, to može imati za nas. Jer sve i kad ne bi tu bilo kakove prakticne vrijednosti za današnje okolnosti, to bi nas vec sama prosvjeta morala nukati, da istražujemo i rasvjetljujemo prošlost našeg poluostrva. — Ali uz ovu prosvjetnu zadacu nalazimo mi i prakticne vrijednosti u poznavanju povjesti ovih kratkotrajnih državica u prošlosti. — Ove male državice ili da pravilnije reknem njihovi vladari stoje naime medjusobno, pa i sa vladajucim obiteljima vecih balkanskih država u tako prepletenoj svezi, da bez poznavanja povjesti ovih malenih državica covjek ne može niti potpuno razumjeti ili napisati povjest ovih vecih balkanskih država. — Uzmimo samo jedan ili dva primjera. Komu od naših citatelja nije poznato ime Karlo Dracki? A ipak koliko ih ima, koji Dracu ili drackoj vojvodini možda ni za ime ne bi znali, kad ne bi stajalo kao pridjevak uz Karla. Ili da spomenemo ime Dukagin. I narodna pjesma poznaje „bana Dukagina" te time svjedoci u koje je vrijeme nikla, no ko ce joj starost znati, ako se ne istraži: ko je, što je i odakle je taj Dukagin? Ko nije cuo uz ime Kraljevica Marka za Toplicu Milana? No kakova korist otale, ako ne pozna kneževsku obitelj Topija i njenu kneževinu. — Takovih primjera mogli bismo na pretek navesti, ali mislimo, da bi time samoj stvari malo koristili. Mnogo više vrijedi, ako obradimo samu stvar t. j. povjest tih državica. — Mi smo pokušali da to ucinimo pa smo za tu cijelj pribrali dosta materijala, no žalibože ne dostaje nam vremena, da ga sistematski obradimo i da tako izradimo omašnije djelo. Za ovakav posao treba više ruku. Za sada iznosimo ovdje tek maleni nacrt i ponešto materijala za zgradu, koja bi se kasnije imala izgraditi. I nadjemo li našljedovatelja, koji ce imati volje i vremena, da onaj po nama navedeni materijal prouce te ga po spomenutom nacrtu izgrade, mi cemo se radovati u misli, da smo time svoju cijelj postigli. — Neka se od nas ovom prilikom ne ocekuje kakovo sistematsko prikazivanje povjesti. Mi cemo iznijeti sistem u takovoj formi, da svaki prijatelj povjesti može na svoju ruku u kojogod bilo vrijeme koju partiju obraditi. Ali mi sami moramo se ogranicitp na to, da barem spomenuti nacrt do kraja izvedemo. S toga smo mi prisiljeni dotaknuti se tek kojom rijeci topografije doticne kneževine i genealogije vladajucih obitelji, pripomenuv uz to vrela i literaturu. Ovime mislimo, da cemo ugoditi osobito našim mladjim historicarima, podavši im na ruke prijegled literature, što je obicno kod povjesnickog istraživanja najnužniji posao. A sada prelazimo na samu stvar. PRVI dio. K stvaranju malenih državica na Balkanu mnogo su doprinijela narocito dva velika dogodaja. Prvi od njih bio je prvi pad Carigrada god. 1204., kad ga križari osvojiše te na mjesto grckoga vizantinskog carstva uspostaviše tako zvano latinsko carstvo. Osvojivši Carigrad baciše se latinski baruni na vizantinske pokrajine, te svaki vojvoda, koji je u sebi cutio snage, ugrabi koji komad vizantinskoga carstva, da stvori za sebe i svoju dinastiju posebnu državu pod suzerenstvom „latinskoga" cara u Carigradu. — Istina, ovo carstvo nije postojalo ni punih šezdeset godina, ali ga zato ove vazalne državice daleko preživiše. Drugi veliki dogodaj, koji je izazvao stvaranje ovakovih državica, bila je smrt srpskoga cara Stjepana Dušana Velikoga (1355.). Poslije ovih dvaju dogodaja nicale su male državice kao gljive poslije blage više. — I tako vidimo krajem XIV. stoljeca na Balkanu ove državice: a) Despotija od Epira ili od Arte, koju nazivaju takoder Romanijom. b) Despotija ili grcko carstvo od Tesalonika. v) Vojvodina od Patradžika (Neopatras) ili od velike Vlaške. g) Kneževina od Albanije. d) Kneževina od Moreje. d) Kneževina od Ahaje. e) Vojvodina od Atene; Onda kneževine od Megare, Salone, Tebe, Larise i od Enosa- Vojvodina od Filipija. U Albaniji vojvodina od Kroje, Janine, Drace. Kneževina Miriditija. Kneževina Zeta. Kneže