Kao u san, rašcerupan golub, vracam se u svoju podstanarsku sobicu ispod strehe. Prisjecam se Fellinijevog filma »Roma«: epizode u kojoj blatnjavi radnici ispod zemlje »u katakombama buduceg metroa pronalaze poznorimske freske. Freske koje su ostale žive dok su bile zašticene ustajalim vazduhom svog vremena.« Kad ih je dotakao oštar vazduh iz ustiju novog covjeka pocele su išcezavati poput ljudskih mrlja. Obican civilizacijski strah zasvijetlio je nad, dosta ponavljanim, prizorom koji se od meta .....
Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.