Nama potrošačima, posve, je dobro poznato, da je na početku »rata« bivše Jugoslavije sa Osovinom bila cijena drvenim bukovim cjepanicama 100-20 Kuma po metru, a tovaru drva 30-40 Kuna. Snopićima bila je cijena 2-2.25 Kuna po komadu. Općenito je također poznato, da sječa drveta iz prošle i pretprošle godine dolazi tek prilikom ovogodišnje zime na tržište, kao i to, da to drvo producenta nije moglo nikako više stajati od 80.Kuna po prostornom metru. Uslijed toga smo mi potrošači očekivali s podpunim pravom, da će se bukove cjepanice ove godine prodavati na sarajevskom tržištu najviše između 100-120 Kn po metru, a snopići pale da će ostati na istoj cijeni. Kako međutim pozvani čimbenici u stvari prodaje drveta nisu uopće kako sad vidimo, poduzimali nikakve korake, da bi se spekulantima onemogućilo nabijanje cijena, došlo je do toga, da je cijena za drvo stalno rasla, pa smo uslijed toga mi potrošači mogli dobiti bukovih cjepanica n. pr. u mjesecu lipnju ove godine po cijeni od 160-180 Kn po metru, a tovar drva oko 40 Kn. Znajući, da za ovo povišenje cijena za drvo nema nikakva opravdanog razloga i vjerujući, da će dapače pred zimu, uslijed povišenog dovoza, cijena i pasti, mi potrošači čekali smo »na bolje vrijeme«, i nismo se pobrinuli, da naše potrebe već tokom ljeta pokrijemo. Nadali smo se također, da će Gradsko poglavarstvo dati nalog aprovizaciji, da na vrijeme kupi dovoljne količine drveta po odgovarajućoj cijeni i već s time uticati na cijene. Umjesto svega toga mi potrošači upravo smo se zaprepastili kada smo vidili, da je Gradsko poglavarstvo maksimiralo cijenu za drvene cjepanice, i to nota bene bez obzira na kvalitetu drveta, sa 345. Kn za i prostorni metar, a za snopiće iz jelovine 5.Kn. Nismo uopće vjerovali, da je to moguće, pa još ni sada, mi potrošači ne možemo da dođemo do sebe, jer vidimo, da smo sa ovom cijenom izvrgnuti na milost i nemilost lihvarima, da nas kolju kako oni hoće. Mi potrošači, istina, posve dobro znamo, da je na današnjim prilikama potežak dovoz drveta, ali kraj svega toga svijesni smo, da se ne može ničim, upravo ničim, opravdati, da se cijena »bez daljnjeg« povisi za 300 posto! Pogotovu, jer je jasno, da je bilo više nego dovoljno vremena, da se pozvani čimbenici pobrinu, kako bi se građanima grada Sarajeva, a osobito sirotinji, osigurala dovoljna količina drveta po odgovarajućoj cijeni. Naći će se možda netko, pa će kazati, da je to sve lijepo, ali da cijena drvetu mora rasti, ako su veći troškovi produkcije, i ako drveta nema. Na ovo mi odmah odgovaramo, da troškovi produkcije ove godine nisu nikako, kako smo već naprijed spomenuli, viši, a ako drveta ima po cijeni od 345.Kn po metru, bilo bi ga i po jeftinijoj cijeni. A da ga uopće nema, ne bi ga bilo ni po maksimiranoj cijeni. A pošto ništa nije učinjeno da bude dovoljno drveta po odgovarajućoj cijeni, mi se potrošači moramo pitati: šta je onda razlog, te je cijena drvetu za trostruko viša? Kako je pitanje opskrbe drvetom životno pitanje za sve nas potrošače, razumije sе, da se pitanje maksimiranja cijena na sve moguća načine komentira. I zlobni svijet, k’o svijet, u vezi s time šapće o nekim velikim zaključcima, koje su sklopili neki drvarski trgovci, koji bi se imali prilikom ove zime realizirati. A ti zaključci, vele, sklopljeni su po »munasib« cijeni, te da će uz ovakvu maksimalnu cijenu za drvo biti velike zarade. Mi potrošači nismo međutim zlobni, da to tvrdimo, ali ipak molimo, da pozvani čimbenici ispitaju tko je kriv, te je određena tolika maksimalna cijena i tko ima interesa da drvo ima toliku cijenu, pa se je nadati, da će se »vragu na rep stati?. Smatramo također, da cijenu drvu treba na novo maksimirati tako da odgovara stvarnosti, a ujedno treba ispitati, tko je kriv što se gradska aprovizacija nije pobrinula da pravovremeno nabavi drvo, te tako osigurala da sarajevska sirotinja ove zime ne poskapa od studeni. Konstatiramo konačno, da Gradsko poglavarstvo nije tu, da nabija cijene za razne životne potrebe, nego da svojom intervencijom služi obaranju odnosno pravednom reguliranju cijena.