INFOBIRO: Publikacije
 Obnovljena je tvornica amoniačne sode u Lukavcu, najveće preduzeće te vrste na Balkanu

SARAJEVSKI DNEVNIK,

POČETAK RADA NAŠE VELIKE HEMIJSKE INDUSTRIJE

Obnovljena je tvornica amoniačne sode u Lukavcu, najveće preduzeće te vrste na Balkanu

Autori: B.BOGUNOVIĆ

Lukavac, 9 februara 1946 godine u ogromnim krečnim pećima Solvajevih tvornica u Lukavcu, pod temperaturom od 800 stepeni, proključala je užarena masa istopljenog krečnjaka, a iz velikih ≫bubnjeva≪, poslije dugog i komplikovanog kemijskog procesa, potekli su prvi gusti mlazevi amoniačne sode. Bio je to veliki praznik radnog kolektiva soda fabrike, ali i jedan od najznačajnijih datuma u razvoju naše industrije. Prvi put, poslije prekida od dvije i po godine, naporima samo naših radnika proizveden je artikl koji u hemijskoj, tekstilnoj, metalurgijskoj i nizu još drugih industrijskih grana služi kao osnovna, neobično važna sirovina. SOLVAJEVE TVORNICE-KOMBINAT VELIKE HEMIJSKE INDUSTRIJE Na prostranoj industriskoj površini gdje se danas, pored još golih. opaljenih zidova razorenih fabrika kristalne sode i sode bikarbone, bijele novi krovovi obnovljenih odjeljenja za amonijačnu sodu i uzdižu preko 40 m visoke, osposobljene krečne peći, bio je prije rata najveći na Balkanu kombinat velike hemijske industrije. Tu se po Solvajevoj metodi proizvodila amoniačna soda (natrijev karbonat), kristalna soda, taložena kreda, kaustična soda, kalcijev klorid i soda-bikarbona. Ogromna važnost ovih produkata leži u njihovoj mnogostrukoj upotrebi u čitavoj industriji. Fabrikacija stakla, tekstilna industrija (bijeljenje i bojadisanje), metalurgija, fabrikacija vještačkog gnojiva, proizvodnja sapuna, proizvodnja porcelana, fabrikacija vještačke svile, rafiniranje ulja, fabrikacija papira, farmaceutska industrija, prerada kože, fabrikacija gume i još mnogo drugih industriskih grana, upotrebljavale su amoniačnu sodu i ostale produkte Solvajevih tvornica u Lukavcu kao svoju najvažniju sirovinu ili osnovni elemenat. Sve potrebe industrije U našoj zemlji podmirivane su proizvodima ovih fabrika, a jedan dobar dio izvožen je i u inostranstvo. U TOKU RATA SOLVAJEVA POSTROJENJA PRETRPILA SU OGROMNU ŠTETU Ruševine fabrike sode bikarbone i kristalne sode — ogromne prostorije oivičene sa četiri pocrnjela betonska zida i zatrpane gomilama izgorjelih kotlova, cijevi i raznih aparata — svjedoci su teškog razaranja i fabričkih zgrada i skupocjenih mehanizama Solvajevih tvornica. Nema skoro ni jednog odjeljenja ni stroja koji je, prilikom borbi za Lukavac 1943. ostao neoštećen. Najvažnija postrojenja razorena su minama, svu drveninu Uništio je požar, a ono što je ostalo iza vatre i eksploziva dokrajčila je voda. Izvori parnog i električnog pogona, kotlana i električna centrala, bili su teško oštećeni. Zidani dimnjak kotlane, visok 60 m, do temelja je porušen, a generatori parne turbine i strojevi u centrali uništeni ili jako oštećeni. Postrojenja za prečišćavanje vode — armature, cjevovodi i drvene konstrukcije takođe su bili razoreni. Fabrika amoniačne sode, kao najvažnija u sklopu čitavog preduzeća, pretrpila je najveće razaranje. Od finih preciznih mašina tu su bili uništeni ili oštećeni tri kompresori za ugljičnu kiselinu, pet pogonskih elektro-motora, 15 centrifugalnih puniona sa elektromotorima, 12 klipnih i 6 zračnih pumpi,18 aparata za fabarikaciju sode,.6 aparata za kalciniranje sode, zatim transportni uređaji , rezervoari, armature, transmisije, električne instalacije i remenje. Nisu ostali pošteđeni ni magacin za sodu, krečne peći, radionice, laboratoriji, tvornički kolosjeci i vozni park, željezni most na Spreči, kamenolom u Doboju iz kojeg se dobiva sirovina i čitav mehanički uređaj svih ovih odjeljenja. Time su Solvajeve tvornice preostale da rade, a svi docniji pokušaji okupatora da tvornička postrojenja stavi u pogon ostali su bez uspjeha. VELIKIM NAPOROM RADNIKA I OBILNOM MATERI JALNOM POMOĆI NARODNIH VLASTI OBNOVLJENA JE I PUŠTENA U POGON PRVA FABRIKA Od početnih radova na obnovi, februara 1945, do prvog produkta amoniačne sode, protekla je godina dana. To je bila godina nesebičnog zalaganja radnika i tehničkog rukovodstva soda-fabrike, ali i maksimalnog naprezanja svih naših fabrika da svojim učešćem što viša doprinesu obnovi ovog važnog preduzeća. Da bi se osposibila kotlana, električna centrala, fabrika sode, radionica sa svim odjeljenjima, stolarija, krečne peći, magacini za sodu, most na Spreči, svi kolosjeci i vozni park, trebalo je obezbjediti visoke kredite, kvalifikovanu radnu snagu i najraznovrsniji materijal. Zbog tako obilnih potreba i velike važnosti preduzeća, Savezno Ministarstvo industrije preuzelo je na sebe svu brigu oko obnove i na konferenciji rukovodilaca hemijske industrije, septembra 1945, stavilo u zadatak federalnim ministarstvima da svim raspoloživim sredstvima pomognu obnovu ovog preduzeća. Dok su domaći radnici danonoćno bdili nad svakim , teškom mukom osposobljenim strojem, ispod ruševina izvlačili i sastavljali dio po dio polupanih mašina i vlastitim raspoloživim sredstvima otklanjali tragove razaranja, sve fabrike u zemlji trudile su se da što više proizvedu materijala potrebnog za obnovu ovog preduzeća. Pančevačka farika stakla osigurala je i na vrijeme isporučila preko 2000 m kvadratnih stakla, dok su tvornice kože u Osijeku i Zemunu obezbjedile nekoliko stotina metara kajiševa bez kojih je pogon bio nemoguć. Za opravku drvenih dijelova utrošeno je preko 2000 kubnih metara građe koju su pripremile pilane u Zavidovićima i Živinicama. Lim i ostali željezni materijal dala je željezara u Zenici, cement tvornice cementa u Beočinu, eternit i ploče za pokrivanje tvornice u Splitu, a ostali materijal, od gipsa do preciznih instrumenata i laboratorijskog pribora, sakupljen je po čitavoj zemlji. Najzad, uloženi napori radnika soda-fabrike i čitave naše industrije nisu ostali bez rezultata. Na mjestu, gdje su prije godinu dana još samo pusti ostaci razorenih odžaka, iskidanih kolosjeka i razlupanih strojeva, potsjećali na veliku industrijsku snagu malog naselja Lukavac, danas živi i neumorno radi nova velika radna porodica, prožeta oduševljenim radnim poletom, prvomajskim radnim takmičenjem. I dok obnovljenim industrijskim kolosjecima pristižu neprekidni lanci krečnjaka kojeg stari, iskusni kamenari majstorskim udarcima drobe do određene veličine, radnici poluobnovljene tvornice kaustične sode trude se da izvrše svoju obavezu: do 1 maja osposobiti i tvornicu kaustične sode. Oni će taj zadatak i izvršiti, a time će pored već obnovljene tvornice amoniačne sode, biti još jače učvršćeni temelji velike hemijske industrije naše zemlje.

Arhivi štampe
Pretražite digitalizirane verzije pisane kulturne baštine – bh. novina.
Pretražite arhiv najznačajnijih novinskih publikacija iz Bosne i Hercegovine i regije
Kako se Pretplatiti?
Da biste imali pristup tekstovima pohranjenim u INFOBIRO digitalni arhiv, potrebno je da se registrujete i da izvršite pretplatu za odabrani pretplatnički paket. Registraciju možete izvršiti ovdje.