Iza oslobođenja zatečeno je području Bsone i Hercegovine oko 45% industrije i rudarstva u pogonu. Računa se na oko dinara 4.350.000.000 ratne štete. Najgore nas je pogodilo oštećenje ugljenokopa, t.j. oko 58% rudokopa crne metalurgije 75%, topioničkih preduzeća 55%, kemijske industrije Radi dezorganizovanosti u preduzecima i njihotvj proizvodnji, i uslijed prekida saobraćaja, pomanjkanja zaposlenog osoblja, a naročito stručnog, pomanjkanja raznovrsuog materijala, bez kojeg se nije moglo raditi, finansijskih neprilika, rudarska i industrijska preduzeća pokretana su sa velikim poteškoćama. Osobito teško stanje zatečeno je kod rudnuka. Posve iscrpljeni neimaštinom i bijedom, znajući, da moraju da rade za okupatora, bio je njihov učinak nikakav, svako je samo očekivao oslobođenje. Da se vidi stanje radnika i njihovih obitelji mora se napomenuti slijedeće: U srednje-bosanskom rudarskom bazenu dobili su samo oni radnici u Kaknju, Zenici i brezi, koji su radili na uglju, sljedovanje i to u 4 posljednja mjeseca pred oslobodile samo jedanput po 5 Kg raževog brašna na radnika i po 2 kg na člana obitelji, dok ostali radnici Željezara u Zenici i Varešu nisu dobili ništa, a da ne govorimo o radnicima ostalih industrija. Za dobijanje ikakve odjeće i obuće nije bilo uopće nikakve mogućnosti. Radnici su morali prodavati i posljednju komadić kojeg su imali, da se bar ikako prehrane. Najvažniji zadatak narodnih vlasti, po oslobođenju, bio je hitna pomoć u hrani, koja se mogla pružiti samo upornim nastojanjem, jer niti je bilo hrane na potrebnim mjestima na raspolaganju, niti je bilo dovoljnu raspoloživih transportuib sredstava. Krva pomoć od oko 50 vagona krušarica i ostale hrane — kao konzervi, masnoća, šećera, soli, kafe itd. spasila je radništvo i njihove obitelji iz najgore bijede. Energičnim zahvatom na polju rudarstva, u prvome redu u ugljenokopima, podizala se proizvodnja uglja, koji nаш je bio toliko potreban. Pristupilo se spašavanju potopljenih i porušenih rudnika, gdje je svaka proizvodnja skoro bila nemoguća. Uslijed velikih oštećenja u električnim instalacijama za rudnike Banju Luku, Zenicu, Kakanj, Brezu, Vareš ostali su ovi rudnici bez pogonske energije. Na ostalim rudnicima električne instalacije uslijed proopterećenosti i slabog uzdržavanja za vrijeme rata dovedene su u vrlo kritično stanje. Pri takvom stanju nije se moglo pristupiti ispumpavanju vode, dok se instalacije ne dovedu u red. Glavni poslovi su brzo završeni, tako da se moglo pristupiti ispumpavanju vode iz pojedinih rudnika. Iz rudnika Kakanj izpumpano je iz Stare jame. iz koje se izvlačila glavna proizvodnja oko 900 hiljada kub.m.vode. iz Кrеке ispumpano je oko 400.000 kub.m.vode. Rudnik Ugljevik, koji je bio posve uništen, do sada je popravljen toliko, da može da daje proizvodnju dnevno od 150 tona. Rudnici Banovićkog bazena, koji su također bili posve uništeni, otvaraju se ponovno. Uspostavlja se željeznička pruga do pojedinih rudnika i podižu elektrovodi za dobavu potrebne pogonske energije iz Kreke. Od oslobođenja do danas obnovljeno je i osposobljeno za proizvodnju 6 preduzeća, a proizvodnja porasla za četiri puta, t.j. proizvodnja u mjesecu septembru povisila se na 310% prema proizvodnji u aprilu. Do kraja o. g. proizvodnja će se ako ne nastupe nepredviđene zaprijeke, dalje podizati. Na području metalurgije pristupilo se je odmah po oslobođenju stavljanju u pogon potrebnih instalacija. Tако je čeličana u Zenici mogla otpočeti sa rudom 18 jula, i to sa 2 Simens-Martinove peći. Izrađeno je do sada daleko više od 10.000 tona produkata čeličane, i to raznih nosača i debelih ploča za mostovne konstrukcije, koje su podignute na našim prugama i sve ostale potrebe kao i šine raznih profila. Radom valjaonice moglo se otpočeti već u mjesecu maju, pa je do sada premašen plan proizvodnje polufabrikata i gotove robe valjaonice. Žićaru i klinčaru zatekli smo u ispravnom stanju i ova je odmah otpočela sa radom. Proizvodnja se postepeno podizala i do sada se je izradila ogromna količina gotove robe — većinom klinaca, toliko potrebnih pri obnovi zemlje. Sa svojom mehaniočkom radioonom nastupila je Željezara u Zenici u radovima na gradnji mostova u Zenici na rijeci Koćevi, Gračanici, Lašvi, Donjem Vakufu. Osim toga izgrađene su željezne konstrukcije za most u Maglaju, Kaknju, grupa mostova kod Jablanice, kao i razne konstrukcije za ostale potrebe. Željezara u Varešu pristupila je nakon oslobođenja opravci i obnovi preduzeća. Jedna visoka peć puštena je u pogon 28 avgusta, pa je tokom mjeseca septembra već bila u stanju da izradi nekoliko hiljada tona sirovog bijelog željeza. Kad ljevaonice započeo je 12 aprila. Na rudnicima željeza pristupilo se obnovi prema prilikama i prema mogućnostima, tako je na rudniku Vareš bilo moguće izvaditi u mjesecu septembru vise hiljada tona rudače, a stvorena je mogućnost proizvodnje 12 puta veće količine mjesečno. Na rudniku Ljubija postavljaju se najpotrebnije instalacije, kako bi se moglo čim dobijemo saobraćajnu vezu početi sa otpremom rudače. Prema našim mogućnostima i s obzirom na naše sirovine u Bosni i Hercegovini, osobito u željezu i boksitu, s obzirom na naše bogatstvo u uglju i vodenim snagama, mi ćemo našu metalurgijsku i metalnu industriju podići na odgovarajuću visinu. Nećemo više dozvoliti, da se naša sirovina u najgrubljem stanju izvlači iz Bosne i Hercegovine, da je drugi prerađuju, a da mi te prerađevine za skupe pare kupujemo. Mi ćemo izraditi najfinije stvari potrebne našem narodu, i za izvoz.U području hemijske industrije najveća pažnja posvetila se osposobljavanju naših glavnih preduzeća kao što su: Tvornica karbida i terosilicija u Jajcu, Destilacija drva u Tesliću, Tvornica šibica u Docu. Tvornica žeste i kvasca u Kreki i ostalih sitnijih industrija. Osposobljavanjem električne peći u tvornici u Jajcu proizvedeno je nakon oslobođenja daleko više od milion kilograma karbida. Radi se energično na obnavljanju rada u eltktrolizi, koja ima da proizvodi vrlo važne artikle za potrebe našeg naroda. U električnoj peći će se proizvoditi ferosilicij, za izvoz iz Bosne. U tvornici u Tesliću radi se samo na obnovi preduzeća, te je do sada izvršeno oko 30% popravaka samih uređaja tvornice i oko 40% popravaka na tvorničkim zgradama. Predviđa se završetak obnove do februara 1946 god., tako da bi se moglo preći na proizvodnju u visini od 30% predratnog kapaciteta. Tvornica šibica u Docu obnovila je svoju tvornicu 100% i radi danas sa punim kapacitetom. Ta tvornica je od maja do danas postigla predratni kapacitet. U izgledu je, da se skoro i ta količina premaši. Radi se dalje na obnovi proizvodnje u ostalim preduzećima, a isto tako na projektovanju za podizanje novih industrija i industrijskih preduzeća, među koje spadaju kao najznatnije: tvornica celuloze sa grupom tvornica, koje uz nju spadaju, kao tvornica sulfidnog špirita, fabrika papira, rotacionog papira, sa kapacitetom, koji će zadovoljiti naše potrebe. Na području tekstilne industrije zatečeno je nakon oslobođenja vrlo teško stanje. Svega 15% tekstilne industrije zatekli smo u takovom stanju, da se je moglo nastaviti sa radom. Mnoga preduzeća nisu za vrijeme rata ni radila Danas radi 90% tekstilne industrije, računato prema broju preduzeća, doduše sa smanjenim kapacitetom radi pomanjkanja sirovina prediva. Državna i sekvestrirana preduzeća rade sva, a radi se na osposobljavanju i pokretanju i ostalih preduzeća. Nekoja preduzeća rade već u 2 smjene. Pošto smo dobili zamašan proizvodni plan za iduća 3 mjeseca, nadamo se da će naša tekstilna industrija, naročito tvornice platna, raditi punim kapacitetom. Kožarska industrija nije skoro ni radila u času oslobođenja, jer nije imala kemikalija niti dovoljno stručnog osoblja. Uskoro su prikupljane najpotrebnije kemikalije i stručno osoblje je raspoređeno tako, da se je moglo preći na rad naših kožara sa iskorišćenjem kapaciteta oko 25%. Danas su u radu sve kožare samo sa smanjenim kapacitetom.Fabrika obuće u Banjoj Luci radi punim kapacitetom na izradi radničke obuće. Državne krznarsko kožarska škola u Visokom, koja ujedno radi kao industrija, izrađivače krzno za potrebe našeg saobraćajnog osoblja. Tekstilna i kožar ka industrija napredovaće stalno kako god budu mogućnosti nabave sirovina i ostalog potrebnog materijala. Na području građevinske industrije radilo se je uglavnom na obnovi ciglana, koje su do sada osposobljene na predratni kapacitet. Od strane Ministarstva industrije i rudarstva nastoji se da se proizvodnja ovog važnog artikla još poveća. Radilo se je na osposobljavanju tvornice gipsa u Donjem Vakufu i tvornice cementa u Livnu. Proizvodnja u tvornici gipsa dostigla je 50% svojeg punog kapaciteta. Tvornica cementa u Livnu osposobljena je na 75% i čim se dovrše popravci na još nekim instalacijama, moći će ta fabrika izvršavati svoj zadatak 100%.Na području elektrifikacije rađeno je na povezivanju raznih elektrana kako bi se mogle međusobno pomagati materijalom i radnom snagom. Raznim premještanjem pojedinih instalacija omogućen je rad na pojedinim rudnicima, iako je na primjer postavljanjem agregata u Kreki spašen rudnik i industrija Kreke od nestašice električne energije. Sada su u Kreki dovršeni posljednji radovi za puštanje u stalan rad još jednog agregata s kojim Kreka dobiva još oko 600 KW i na taj način su otklonjene glavne poteškoće radi pomanjkanja električne energije u Kreki i Banovićima. Najveći uspjeh postignut je započetim radovima na izgradnji elektrane u Kijevu, koja će omogućiti, da će do kraja iduće godine područje Sararajeva dobiti novu jaku električnu centralu od oko 10.000 KS kapaciteta. Otpočelo se je sa izgradnjom dalekovoda Sarajevo—Breza, kako bi se povezala Zenička i Sarajevska elektrana međusobno. Osim toga radi se na proširenju električne mreže za sada prema mogućnostima i najvećim potrebama, kao i na projektovanju velikih i vrlo važnih elektro-objekata u Hercegovini za dobivanje velike količine električne energije, za industriju i elektrifikaciju Hercegovine. Način, kojim smo pristupili obnovi preduzeća,dizanju proizvodnje je takav, da nam je osiguran prosperitet. Mi nećemo stati. Uporedo sa obnovom preduzeća podiže se učinak radnika na nadnicu, poboljšava se kvalitet proizvoda, jer je danas naše radništvo putem Narodnog fronta i svojih sindikalnih organizacija mnogo zainteresovano ne samo na kvantitativnoj proizvodnji nego i kvalitativnoj.Danas i radnici upozoruju, gdje šta treba i kako treba učiniti za povećanje i poboljšanje proizvodnje, danas radnici sami predlažu natjecanja, koja svakako donose koristi produkciji.Podizanju svijesti radnika i njihove stručne sposobnosti posvećuje se naročita pažnja, a u tome ćemo stalno i dalje napredovati. Na mnogim preduzećima organizovani su stručni tečajevi, šegrtske škole i domovi. Skoro će otpočeti sa nastavom rudarska škola u Zenici, koja će rudarstvu davati potrebni stručni kadar koji se kaderuje iz rudarskih radnika kopača i pomoćnih kopača. Danas je radništvo i ostalo zaposleno osoblje i njihove obitelji osigurano potrebnim živežnim namirnicama, a svaki dan se stanje sve više popravlja. Radnici, osobito teški, dobivaju priličnu količinu krušarica, a uz to konzerve, masti, šećera, soli i ostalog prema mogućnostima. Pristižu veće količine obuće i odjeće tako, da će si pred ovu zimu radnici moći za sada bar nešto nabaviti za obući. Uviđajući poteškoće u snabdjevanju ogromnih masa, radnici pokazuju puno razumijevanje, priznaju velika nastojanja naših narodnih vlasti. Oni sami putem svojih zadruga i sindikata sudjeluju u raspodjeli one robe. koje ne dođe dovoljno tako, da ju dobiju oni, koji su najpotrebniji. Sindikalne organizacije su se jako aktivizirale i one u veliko pomažu u radu na proizvodnji i obnovi. Radi se ne samo na proizvodnji u postojećim preduzećima i njihovoj obnovi, nego se projektuju i nova preduzeća. Kako projektovana, tako i ona preduzeća koja će se projektovati na bazi naših sirovina, da ne moramo ovisiti o skupoj robi iz inostranstva, osiguraće našem narodu sigurnu dobru i jeftinu robu, a osim toga dobru zaradu širokim narodnim slojevima. U tom smislu trebamo energično uskladiti sva naša nastojanja, kako bi se podigla što jača industrijalizacija naše zemlje, za veću korist i blagostanje nažih naroda. Inž A. FRANJI