Hoće li bosanskohercegovački agrar doživjeti svoj pravi procvat u tekućem srednjoročnom periodu? Da li će u »fabrikama na njivama« (kako je predviđeno) do 1985. biti proizvedeno 550.000 tona pšenice, 850.000 tona kukuruza, 320.000 tona šećerne repe, 140.000 tona mesa, 900.000 litara mlijeka... Sve to može i treba, jer šanse su tu, a rezerve u brazdama velike. Ali, da bismo došli do željenih prinosa, u bitku za veću proizvodnju hrane moramo ići još odlučnije i organizovanije. NOVI KVALITETI Nema sumnje, dosadašnja iskustva na ovom planu, sa sve izraženijim shvatanjima značaja veće proizvodnje hrane, kako sa stanovišta ostvarivanja ekonomske stabilizacije. tako i ukupnog društveno-ekonomskog razvoja, idu u prilog optimističkim procjenama i ocjenama za uspješno dobijanje bitke za sopstveni hljeb. Samo nekoliko konkretnih primjera iz prakse o ljudima koji su davno »zagrizli« poljoprivredni kolač, sami po sebi dovoljno kazuju o njihovim velikim računicama od rada na — oranicama. — Nikada se nije više Iisplatilo proizvoditi hranu. Samo kad bi bilo više radne snage na imanjima kaže Halil Turailić iz Opličića u čapljinskoj opštini, jedan od poljoprivrednih rekordera koji sa deset hektara zemlje (za krompir, grožđe i drugo povrće i voće) zaradi prosječni mjesečni dohodak od stotinu hiljada dinara. Poljoprivreda može da donese mnogo, samo ako se unapređuje na savremen način, ako se zna šta će se proizvoditi, kako i po koju cijenu. Tu su upravo velika iskustva oca i sina. Ilije i Nike Majlća iz sela Pruda, zemljoradnika udruženih sa bosanskošamačkim »Agroprometom«. Vlastitim sredstvima i dobijenim kreditima oni su sagradili savremeni objekatiz kojeg danas teče — rijeka mlijeka. Četrnaest visokomliječnih simentalki dnevno daju do 170 litara mlijeka, što je i prije dvije godine ovim vrijednim ljudima donijelo titule šampiona u njihovoj opštini. KOLIKO BOGATSTVO — Boljih dana za poljoprivredu nije bilo. Ali, moramo se boriti za prava kvaliteta udruživanja u svakoj sredini. Jer, udruživanje je preporodilo i mene i moje imanje — govori najbolji bosanskohercegovački proizvođač krompira Mehmed Čelenka iz Šerića u zeničkoj opštini, koji tržištu isporučuje znatne količine jagnjećeg mesa i ovčijeg sira. Šampion iz Šerića, koji sve poslove obavlja sa sedam članova porodice, iz godine u godinu sve više proširuje tvoju djelatnost podizanjem novih objekata. I tako redom... TEŠKOĆE I SLABOSTI Statistika kaže da u Bosni i Hercegovini postoji još oko 300.000 hektara neobrađenih površina. Dakle, ogromne rezerve oranica koje čekaju ljudsku ruku da bi bile kultivisane. Koliko je to bogatstvo i koliki dohodak, kolike količine raznovrsne hrane i koliko novih radnih mjesta? Nesumnjivo je, tu se kriju velike rezerve. Baš kao i u zemlji koja se redovno obrađuje. — Podaci kazuju, kako je to rečeno i na posljednjoj sjednici Centralnog komiteta SKBIH, da pored stalnog povećanja broja udruženih zemljoradnika i njihovih organizacija, proces udruživanja i dalje prate određene teškoće i on se odvija znatno sporije u odnosu na objektivne uslove i mogućnosti. A te teškoće očituju se, pored ostalog, što u mnogim sredinama još nije došlo do snažnije afirmacije kvalitetnih oblika udruživanja, pa su odnosi najčešće kupoprodajni i kratkoročni, a u procesu odlučivanja o bitnim pitanjima udruženi zemljoradnik je u dosta slučajeva izvan realnih mogućnosti da potpunlle učestvuje. — Zbog toga, neophodno je mijenjati praksu pojedinih sredina. Jer sadašnji način udruživanja ne garantuje postizanje rezultata u poljoprivredi — rekla je Sanija Ibrahimefendić. S tim u vezi, ona se zalaže i za izdvajanje značajnijih sredstava na nivou opštine za razvoj poljoprivrede, čime bi se zaustavio odliv stanovništva sa sela, naročito mladih. I kada je riječ o agroindustrijskim kombinatima, iako je došlo do određenih pozitivnih promjena u njihovoj samoupravnoj izgradnji, činjenica je da u razvoju dohodovnih odnosa nema radikalnijih zaokreta, kako unutar njih samih, tako i sa stanovišta uključivanja zemljoradnika. VELIKA ŠANSA — Bitan uslov, istakao je na posljednjoj sjednici CK SKBIH Fikret Abdić, za bolju proizvodnju jeste angažovanje što većeg broja stručnjaka, prije svega inženjera agronomije, poljoprivrednih tehničara i veterinama, činjenica je da se oni danas bave svim drugim samo ne proizvodnjom, koja bi im morala biti osnovna preokupacija. Tako, primjera radi, od 237 stručnih kadrova koji danas rade u sistemu »Agrokomerca« Velika Kladuša, svega 77 ih je u neposrednoj proizvodnji. Dakako, velike rezerve u oživljavanju proizvodnje leže u još većem aktiviranju individualnih poIjoprivrednih proizvođača, u čijim se rukama nalazi 95 odsto obradivog zemljišta. Proizvodnja hrane i bitka za sopstvenl hljeb strateški su zadatak u provođenju ukupnih napora ekonomske stabilizacije. A sve te prednostl i mogućnosti proizvodnje, taj strateški zadatak, moguće je jedino ostvariti daljim razvojem socijalističkih samoupravnih odnosa u poljoprivredi i na selu. ŠANSA I ODGOVORNOST Poljoprivreda je naša velika šansa. Solidni uslovl za veću proizvodnju hrane su stvoreni a, kako je istaknuto na posljednjem plenumu Centralnog komiteta SKBIH, hoćemo li ih i koliko iskoristiti — zavisi od organizovane idejno-polltlčko aktivnosti svih organizovanih socijalističkih snaga na strateškim, ali na vrlo konkretnim pitanjima praktične realizacije utvrđenih stavova i zadataka, u čemu posebnu odgovornost imaju članovi, organizacije i organi Saveza komunista. SOCIJALNA SIGURNOST U praksi ugovornih odnosa javljaju se ozbiljne slabosti u obezbjeđenju sirovina i repromaterijala, u preuzimanju tržnih viškova, do teškoća u nekim sredinama na bržem rješavanju pitanja penzijsko-invalidskog osiguranja, kao i drugih pitanja socijalne sigurnosti radnika, što takođe povoljno utiče na proces udruživanja.