U zemljama, u kojima se kao što u našoj domovini narod bavi zemljodjelstvom, mora se po naravnim zakonima takogjer razvijati stočarstvo. Jedno je s drugim usko skopčano. Nema gospodarstva, ako nema stoke. Ne može zemlja donositi težaku dovoljno koristi, ako nema gnoja, kojim će oživljeti i poboljšati svoja zemljišta. U zemljama, u kojima se industrija još nije mogla razviti do većega stepena, gdje narod živi ponajviše od proizvoda zemlje, kao što je to u Tirolu, Švicarskoj, Ugarskoj i drugdje vidimo, da se je stočarstvo osobito razvilo, te nalazimo u tim zemljama raznih pasmina stoke, koje su po svem svijetu tražene. Tako nalazimo na primjer Švicarsku pasminu krava i daleko izvan Švicarske, jer te krave daju vrlo mnogo mlijeka. U nekojim krajevima Engleske prave se opet pokušaji, da domaću pasminu goveda oplemenjuju tugjom pasminom i da tim dobiju jača goveda za poljski rad. Spomenuli smo, da i naša domovina spaia u red onih zemalja, u kojima je najviše razvijeno poljsko gospodarstvo. Nastaje sada pitanje: Zašto se do neke godine nije i u nas bolje razvilo stočarstvo i zašto se istom potonjih godina opaža u tom pravcu napredak recimo odmah lijep napredak, jer se veći i ljepši do sada ni postići nije mogao. Prvi je tome razlog marvinska kuga, koja je prije nemilice u nas harala. Poznato je, da je ta kuga sve do 1883. godine u većem dijelu naše domovine bjesnila, a svaki se gospodar sjeća, koliko je štete zemlji nanijela. Ne samo da je težak ostao bez stoke, već su mu ostala zatvorena i tržišta naše monarkije, na kojima je mogao svoju stoku dobro prodati. Usljed toga pak gubio je seljak volju, da goji stoku, od koje je imao ili nikakvu ili malu korist. No naša zemajska vlada, videći, kako stočarstvo propada i sjećajući se svoje dužnosti, bacila je oko na tu granu narodnoga gospodarstva i počela raditi i živo nastojati, da prepriječi haranje i širenje marvinske kuge. Počela je izdavati dobro promišljenje veterinarske odredbe a naložila podregjenim organima, da se njezini propisi strogo održavaju. Pošljedica ovih odredaba do skora se jasno pokazala: od god. 1883. nije u Bosni i Hercegovini bilo ni jednoga slučaja marvinske kuge. I sam narod do skora je shvatio namjere zemaljske vlade i videći po sebe veliku korist od njih, i sam se dragovoljno, savji sno i tačno te korisne naredbe obdržavao. A šta je bila pošljedica vladinih odredaba? Prvo tu, što je sa svijem kako već spomenusmo iščezla marvinska kuga, a drugo, što su i druge marvinske, bolesti kao slinavka i šap postale manie opasne. Ova potonja bolest pojavila se je i jrošle godine u nekim krajevima naše domovine, ali je uslijed strogog i tačnog provagjanja odredaba zemaljske vlade do skora sa svijem prestala. Glavna je pako pošljedica bila, da se je izvozu naše stoke otvorila granica naše domovine naprama ostaloj monarhiji, te se je naša stoka mogla izvoziti na sva tržišta kako naše monarhije, tako i stranih država. Da je to bilo od velike koristi po naše seljake, mislimo, da ne treba spominjati. Izvoz naše stoke sve se više povećavao, te je vlada od godine do godine morala pomnožavati broj izvoznih štacija i ustanoviti nova mjesta veterinara. Da petvrdimo ove naše riječi evo nekoliko podataka o izvozu stoke iz Bosne i Hercegevine i o izvoznim štacijama, po kojima se jasno može vidjeti, kako stočarstvo u nas napreduje. God. 1888. imali smo u našoj domovini sedam izvoznih štacija, koje su do god 1891. narasle na dvanaest. Gva je godine izvezeno 865 konja, 33.424 goveda, 11 bika, 16.196 ovaca, 1467 koza i 139.302 svinja God. 1889. izvezeno je: 1543 konja, 35.301 goveda, 16 bika, 15.648 ovaca, 2346 koza i 181.12S svinja. God. 1890. bio je Sljedeći izvoz: 3450 konja, 52.320 goveda. 25 bika, 20.930 ovaca, 7355 koza i 208.933 svinje. Na po se k tome još u Dalmaciju: 2203 konja, 14.341 goveda, 41.586 ovaca, 18.651 koza i 4945 svinja. God. 1891. izvezeno je: 1670 konja, 33.386 goveda, 21 bika, 9297 ovaca, 3023 koza i 209.131 svinja; k tome još na po se u Dalmaciju: 1713 konja, 18.175 goveda, 67.185 ovaca, 30.812 koza, 9130 svinja i 134 mazge. Da je god. 1891. bio izvoz stoke nešto manji, dolazi otuda, što je te godine vladala u jednom dijelu naše domovine, i meni to u Posavini slinavka i šap, ušljed čega je granica na prama monarhiji bila dulje vremena zatvorena. Najzad nam je dodati, da je ta marva otišla sva u monarhiju i ostale zapadne zemlje, a da je osim toga priličan broj marve izvezen i na istok, u sandžak novopazarski, i preko Dalmacije u Italiju.Po svem ovom vidi se jasno, da izvoz stoke iz naše domovine od godine do godine lijepo napreduje, da naša stoka sve veću vrijednost dobiva, čemu se mora iskreno radovati svaki zemljodjelac, koji se bavi takogjer stočarstvom.Mogju tijem pošla je zemaljska naša vlada i dalje. Izdala je potrebne veterinarne naredbe, od kojih spominjemo uputstva, kako se tamani metilj i guba kod ovaca i koza, te metilj kod svinja. Nastojanjem oblasti i revnim sudjelovanjem samoga naroda pošlo je za rukom, da se i te bolesti spriječe. Al ni to nije bilo jošte dosta. Zemaljska je vlada stala nastojati i oko toga, da u samoj zemlji podigne stočarstvo, i to na taj način, da u zemlji uvede plemenitije pasmine goveda, da se domaća goveda oplemene, i time stočaru što veća korist pruži. U tu svrhu je ona nabavila bikova, krava i teladi, od najboljih poznatih pasmina i razdijelila megju narod. Tako vidimo u ravnoj našoj Posavini ugarsku pasminu u Zvorniku i Modriću, drugu plemenitu pasminu, tako zvanu mohlthalsku nalazimo u Livnu, Bihaću. Prijedoru, Banjojluci, Bugojnu i Travniku, a treću zvanu wippthalsku u Hercegovini. Kako smo doznali, umnožaće se broj mohlthalskih bikova slijedeće (1893.) godine i postaviće se u proljeće u Rogatici, Višegradu, Sarajevu i San-skom mostu. Stočari, koji se služe ovim plemenitim bikovima, uvigjaju već, da je od njih korist mnogo veća, nego li od neoplemenjene rogate marve, uvigja to i seljak, te mnogi naši seljaci nastoje već, da svoju stoku oplemene onim pasminama. Nastojanje zemaljske naše vlade, da podigne stočarstvo u našoj domovini, nije bilo uzaludno, ono je donijelo već dosele u to kratko vrijeme lijep plod. A mi se nadamo, da time nije prestao rad zemaljske vlade, već će ona taj koristonosni poso nastaviti, pa će za cijelo i naš seljak što dalje, to bolje shvatiti namjere zemaljske vlade te je sve više u tom hvale vrijednom nastojanju pomagati, vršeći savjesno i tačno njezine naredbe i savjete, koji smjeraju na to, da se stočaru i u opće zemljodjelcu pomogne.