1879 - 1913: Austrougarski period

Katarina Kosača-Kotromanić

Pregled fokusa
Untitled document

Izvor: Ilarion Ruvarac, 01.juli 1892.

Kažu i pišu, da je Tvrtko I. imao kćer Katarinu i da je tu kćer udao za Hermana I., grofa celjskog, koja je rodila sina Hermana II., potonjeg tasta ugarskoga kralja Žigmunda, i da je tome Hermanu II., grofu celjskom, županu zagorskom i banu slavonskom, Tvrtko II. Tvrtković, bosanski kralj, i Tvrtko I., kao svome sestriću, listom, izdanim dne 2. sept. 1427. u Vobovcu, zapisao bosansku kraljevinu.Majkov u Daničićevom prevodu, izd. I. 170; Rački, (Vas1. III. 112 i IV. 23; Klaić, Povijest Bosne, str. 268. i 284.; II. 530; Ljub. Kovačević, Otadžbina, II. god. knj. IV. 444. i Istorija srpskog naroda za srednje škole, knj. II., dio 1., str. 35.). Orbin i Lukarević, dubrovački pisci iz početka XVII. vijeka ne znaju za tu Katarinu, kćer Tvrtkovu i za njezinu sreću, i kad oni ne znadu za nju, to ne zna ni Difren, francuski pisac i rodoslovac južnoslavenskih dinastija iz istog vijeka. Prvi je doznao za nju pomenuti gore na prvom mjestu Gebhardije, koji na str. 742. piše, da je ugarski kralj Ludovik prilikom jednom zadržao bosanskoga bana Tvrtka i nije ga pustio, dok nije pristao na ustup zemlje humske kralju, kao baštine supruge svoje Jelisavete, kćeri predhodnika i strica Tvrtkovog, bana Stefana, i na to, da dade kćer svoju Katarinu za ženu (g. 1362.) kraljevom ljubimcu Hermanu grofu celjskom; i koji na str. 759. primjećuje pod Gebhardi je dakle iz celjske kronike izveo, da je žena celjskog grofa Hermana I. a mati Hermana P. bila kći banakralja Tvrtka I. i da se udala za Hermana I. g. 1362., a da je ona bila zakonito a pomenuti Tvrtko Tvrtković nezakonito dijete Tvrtka I., to on nije saznao iz celjske kronike, već je u pogledu Katarine pretpostavio samo, a u pogledu Tvrtka Tvrtkovića primio i usvojio je kazivanje Lukarićevo. Bošnjak Jukić mislio je, da se Tvrtko I. dvaput ženio, da mu je prva žena bila Doroteja, kći Stracimira, cara bugarskoga u Vidinu, a druga Jelica, plemenita Bosankinja, no da ni od jedne nije imao poroda, a Tvrtka, potonjega kralja i Katarinu, udatu za Ulriha(?) celjskoga župana g. 1362., da mu je rodila Vukosava. žena nezakonita. No Hrvat V. Klaić, pisac povijesti Bosne, piše na str. 157., da se Tvrtko I. poslije krunisanja za kralja (dakle poslije g. 1377.) oženio spomenutom Dorotijom, bugarkinjom, i da mu je ova do malo rodila sina, kasnijeg kralja Tvrtka Tvrtkovića, pozivajući se za to na povelju Tvrtkovu od g. 1382., u kojoj se spominje „sin kraljevstva mu"; a o Katarini i njezinoj udaji nema u glavi VIII. o Tvrtku I. ni pomena, već se u glavi XI. na str. 268. kaže prosto, da je Herman II., ban slavonski i t. d. bio sin sestre Tvrtka Tvrtkovića, Katarine, a za potvrdu te tvrdnje ne poziva se Klaić ni na koga. Rački pak, pomenuvši na str. 112. u III. knjizi Rada, da je Tvrtko I. ostavio iza sebe sina Tvrtka Tvrtkovića i kćer Katarinu, udatu za Hermana, celjskoga grofa, veli na str. 23. u IV. knjizi Rada, da je Fridrikov sin Herman postao zetom kralju Tvrtku I. godine 1377. No ako je Herman I. postao zetom Tvrtkovim već g. 1377., kako je mogao Hermanov sin istoga imena (dakle Herman II.) služiti kralju Judevitu do njegove smrti (1382. g.), kao što na istoj strani 23. pominje sam g. Rački. Na istoj strani primjetio je Rački, da za povijest celjskih grofova uz ostale izvore može služiti i Oroženova. Pa i u toj kronici piše na str. 37. „1385. 21 . AsgaD. Ap. III. 273). I tim hronološkim podatkom već je pobijena tvrdnja Račkoga, da je Herman postao zetom Tvrtkovim g. 1377.; ta kako da se tek te godine oženi Herman I. bošnjakinjom Katarinom, kad se zna, da je te iste godine mlađi sin njegov, glavom Herman II. išao s vojskom kralja Ludovika protiv Prusa. Herman se dakle svakako morao ranije oženiti Katarinom, pa bila Katarina žena njegova zakonita ili nezakonita kći Tvrtka I. Krones u knjizi, kaže na str. 205., 209. i 219. (u registru) i na pridodanoj rodoslovnoj tablici, da je Katarina, žena Hermana grofa celjskog od g. 1360. ili 1361., bila kći bosanskoga kralja Tvrtka I., a Tvrtko II. Tvrtković da je bio ,No kad se kaže, i kad to što se kaže stoji, da je Katarina, kći bana Tvrtka, dana za ženu Hermanu, grofu celjskom godine 1360. ili 1361. (koji se grof rodio g. 1333.—1334. a umr'o 21. marta 1385.), onda tek nastaje zaplet ili uprav rasplet, jer uz taj hronološki podatak ne može postojati tvrdnja, da je ta Katarina bila ma kakva kći Tvrtka I., jer Tvrtko nije nikako mogao imati g. 1360.—1361. kćer za udaju. I kako samo da ima Tvrtko, koji se mogao najranije g. 1339. roditi, godine 1361. kćer za udaju? To absolutno ne može biti; i tako svikolici gore izređani pisci, koji pišu, da je Katarina žena Hermana I. a mati Hermana II. grofa celjskog, bila kći Tvrtka I., pišu i tvrde nešto, što biti ne može. Kao što je već pomenuto, prvi je bio Gebhardije, koji je to izveo, iskombinovao i napisao — a ostali, koji su poslije njega pisali, pisali su po njemu slijepo, bez svakog razbora. Ili ako baš nijesu pisali po Gebhardiju, ako može biti nijesu ni zavirili u Gebhardijevu povijest bosanske države, a ono su zavirili u Engla ili Feslera, a to izlazi na jedno, jer i Fesler i Engl ispisali su iz Gebhardijeve povijesti ono što su o Katarini, bosanskoj princezi napisali. I tako svakako stoji što rekoh, da su pomenuti pisci pisali s vjerom i ispisivali vjerno — bez ispita i razbora. No najposlije da uzmem i dopustim, da nijesu ni po kom pisali, već da je svaki pisao po „prvim izvorima" i izvode iz tih prvih izvora izvodio svojim umom opet ostaje istina, da nije istina ono, što oni tvrde, da nije istina, da je Katarina, žena Hermana, grofa celjskog, bila kći bana ili kralja Tvrtka I.; ni zakonita ni nezakonita kći njegova. A kad Katarina nije bila kći Tvrtka I., onda nije bila ni sestra Tvrtku Tvrtkoviću, i onda ni Herman II. sin Katarine nije bio sestrik tom Tvrtku II. Tvrtkoviću, kralju bosanskom. Iz samoga zapisa ovoga kralja od 2. sept. 1427., a naime samo iz toga, što u tom zapisu kralj taj Hermana II. grofa celjskoga i bana slavonskoga, naziva bratom i srodnikom po krvi ne mora se izvesti, da je Herman taj bio kralju Tvrtku II. sestrić iliti nekak; jer mogao je Herman II. biti njemu i dalji rod, pa opet mogao je kralj nazvati ga fratrom i konsangvineusom. Šta više, da je Herman II. zbilja bio Tvrtku II. sestrik, teško da bi ga kralj nazvao u zapisu fratrom, no bi ga nazvao nepotom. Krones je u pomenutom djelu izdao kritički tekst kronike celjske i u tom tekstu glasi mjesto, koje se nas tiče, ovako, (a kroničar pomenuo je pred tim u glavi VI. da je Fridrih, gospodar celjski, umro g. 1359., da je ostavio za sobom dva sina, Ulriha i Hermana, da je iste rimski kesar i kralj češki Karlo IV. načinio grofovima). U kronici toj kaže se dakle samo to, da je ugarski kralj Ludovik svoju svastiku, gospoću Katarinu, koja je bila prava baštinica bosanske kraljevine, dao za ženu grofu Hermanu, sinu Fridrika celjskog, zbog njegove velike pobožnosti i odanosti,a o Tvrtku I. nema u njoj ni pomena. Kronika kaže, da je gospođa Katarina bila ugarskom kralju Ludoviku „mumen", to jest ili rođena sestra, ili dalja srodnica supruge Ludovikove, Jelisavete, kćeri bana Stefana, strica Tvrtkova. Katona, pisac kritičke povijesti ugarskih kraljeva, priopćio je u XII. spisu, koji je g. 1790. izdan na svijet, više puta pominjatu listinu bosanskoga kralja Tvrtka II. Tvrtkovića od 2. sept. 1427., u kojoj isti ipak naziva Hermana grofa celjskog bratom i krvnim rodom svojim, pa na pitanje ,mjesto odgovora dodao je ovu rodoslovnu tablicu: Po toj rodoslovnoj tablici bila bi Katarina, o kojoj je ovde riječ, kći Stefana bana bosanskoga a sestra Vladislava (oca Tvrtka I.) i Stefana II. (bana od g. 1319.—1353.) i Inoslava; bila bi dakle kći Jelisavete, kćeri srpskog kralja Dragutina, supruge pretpomenutoga bana Stefana (I.). Tvrtko I. i Herman II. bili bi po toj tablici jedan drugom bratučedi, a Tvrtku II. Tvrtkoviću padao bi Herman P. kao stric. No i to ne može biti. Da je pomenuta Katarina bila kći Stefana I. bana bosanskoga i Jelisavete, kćeri kralja Dragutina, a sestra Stefanu II. banu, Vladislavu i Inoslavu, to bi ona g. 1361., kad je ruku dala Hermanu grofu celjskom, morala imati preko 46 godina. A šta će mladom i ponosnom grofu Hermanu usiđelica iliti udovica, kojoj je preko 46 godina od rođenja, koja bi mu mogla biti mati. Pa čija je onda kći bila ta bošnjakinja Katarina, kad nije bila, niti je mogla biti kći Tvrtka I. bana-kralja, ni kći djeda Tvrtkova, Stefana I. bana bosanskoga? Ja mislim — jer mislim, da nije dosta pobijati kazivanja i tvrđenja drugih, vek valja nešto kazati i od svoje strane i time dati prilike i pobijenima i onima, koji se tako lako ne dadu pobiti, da i oni mogu pretresati i pobijati tvojs mišljenje i tvoje tvrđenje, a pobijajući i mrveći tvoju tvrdnju radovati se u sebi mišlju i pomišlju, da su te sasvim pobili i utukli. Ja dakle mislim, da je Kataripa zbilja bila kći Stefana bana bosanskog, ali ne kći Stefana I., već sina njegovoga istoga imena, dakle Stefana II. Kotromanića, bana od 1319.—1353. I prema toj misli izgledala bi rodoslovna slika ovako: Stefan I., ban bosanski (žena mu Jelisaveta, kći kralja Dragutina) Stefan II., ban bosanski Vladislav Inoslav (1319.1353.) Jelisaveta, Katarina, Tvrtko I. Herman II. Tvrtko II. Tvrtkovik. Po toj slici bila bi Katarina sestra od strica Tvrtku I., a sin njezin Herman II. Tvrtko II. bili bi jedan drugom drugobratučedi. I eto zašto Tvrtko II. naziva Hermana II. bratom i krvnim rodom svojim u zapisu od 2. sept. 1427. Rački i Klaić pišu, da je ban Stefan Kotromanić umr'o 28. sept. 1353., da za sobom nije ostavio muškoga poroda, no da je banovina bosanska zapala sinovca mu Tvrtka, sina kneza Vladislava; dalje pišu oni, da je godine 1356. ugarski kralj Lauš prisilio bana Tvrtka, te mu se morao sasvim podložiti i ustupiti mu svu humsku zemlju sa gradovima u njoj, kao baštinu supruge Lauševe a svoje bratučede Jelisavete. Da li je to bilo baš g. 1356. ili druge koje godine, o tom Kemo se razgovarati drugi put ,ali to stoji, da kralj Lauš poslije pomenutog ustupa humske zemlje nije ostavio na miru mlaKanoga bosanskoga bana Tvrtka a svoga kletvenika, već da je i dalje, a naime od g. 1359.. radio Lauš kralj ugarski, da sasvim skuči a može biti i istisne bana Tvrtka iz zemlje. Take su j prilike i takvi su odnošaji bili izmeku bana bosanskoga Tvrtka i vrhovnoga mu gospodara, kralja ugarskoga Lauša, kad je ovaj za svoju svastiku Katarinu, sirotu sestru kraljice svoje Jelisavete i pravu, kao što se na dvoru Lauševom držalo, — baštinicu bosanskoga rusaga, priliku tražio i našao g. 1361. u licu ljubimca svoga, i kao što se u celjskoj kronici kaže, jako pobožnoga grofa celjskog Hermana. Ne mogu sada pokretati pitanje o tom, koliko se puta ženio taj Stefanban, otac Jelisavete, ugarske kraljice i uzeti otac Katarine, grofice celjske. Sad i ovdje ću samo nešto napomenuti o tom, a napomenom tom možda podstaći mlađu i jaču snagu, da raspravi i to pitaše. Pominje se, da je mladi Stefan Kotromanić već g. 1319. nameran bio oženiti se kćerju Majnharda I., grofa Ortenburškoga u Koruškoj, s kojom je bio u rodu ( i da je papa Ivan XXII. razriješio ženidbenu zaprijeku, te pismom, upravljenim istom Stefanu pod 28. jula 1319. dozvolio mu, da se može rođakom oženiti. No Klaić, koji to pominje na strani 92. i 93. misli (v. str. 109.), da se ta g. 1319. snovana ženidba razvrgla, i da se Stefan ban oženio g. 1323. nekom poljskom princezom, a naime, da je te godine ugarski kralj KardoAnžujac dao Stjepanu banu za ženu neku dalju rođakinju supruge svoje, po imenu Jelisavetu, kujavskoga vojvode Kazimira. Da je ban Stefan imao za ženu jednu poljsku princezu i srodnicu supruge pomenutoga kralja ugarskoga Karla, koja je Karlu rodila sina i našljednika mu Lauša, to stoji i o tom nema nikakve sumnje; no da se snovana g. 1319. ženidba sa Majnhardovom kKerju zbilja razvrgla, i da se Stefan ban oženio Poljkinjom već g. 1323., to se samo kaže ali se ničim ne dokazuje. Ja samo znam, i to doznajem iz pouzdanoga izvora, da se bosanski ban Stefan u mjesecu junu 1329. g. ženio, i da se taj isti bosanski ban g. 1335. u istom mjesecu junu i opet ženio, i da su mu Dubrovčani i jednu i drugu ženidbu čestitali i poslanstvom i prezentom ga počastvovali (II. 323., 360.). Može biti, jer uprav tvrditi ne smijem možda se Stefanban oženio onom Poljkinjom g. 1329. i da je ona rodila kćer Jelisavetu, potonju kraljicu ugarsku, a Katarinu mogla je roditi i ona druga, kojom se oženio Stefanban g. 1335. God. 1333. dne 7. januara pominju se živa tri sina i nasljednika banu Stefanu (II. 348.) i na istom mjestu i istoj strani pominje se pod 6. febr. 1333. dojavljena od strane bosanskoga bana vijest, da mu se sin (to bi bio četvrti) rodio. Sinove pominju Dubrovčani u svojim gradskim zapisnicima a o kćerma banovim nema u njima ni habera. U raspravici „o Dragi", sestri ugarske kraljice Jelisavete, a kćeri bana Stefana (v. ovoga Glasnika za g. 1891., str. 225.—229.) dokazivao sam, da kraljica Jelisaveta nije imala sestre, po imenu Drage i da te Drage, koju su mnogi pominjali kao sestru kraljice Jelisavete, nije nikad ni bilo na ovome svijetu. U ovoj pak raspravi kazao sam a to što sam kazao mislim da sam i dokazao da Katarina iz roda i od kuće Kotromašša, koja se udala g. 1361. za Hermana, grofa celjskog, pije bila kći bana Tvrtka I., kao što se obično mislilo i misli, i k tome sam još dodao kao svoju misao i svoju kombinaciju, jer se nešto pozitivno reći moralo ili bar htjelo, da je ta Katarina, koja mi tolike muke zadade, bila kći, mlaća kći Stefana bana, strica Tvrtkova. Neka niko ne pomisli, da nijesam znao za onu kratku izreku u Orbinovoj istoriji na str. 265.: „." Znao sam i imao sam ja na umu izreku tu Orbinovu, kad sam iskazao i izbacio, da je Katarina kći Stefanabana, sestra mlađa kraljice ugarske Jelisavete, koju je Lauš, ugarski kralj, njezin zet udao g. 1361. za Hermana, grofa celjskog i ja ipak napisah, što napisah

Kolekcije

1850 - 1878: Osmanski period

1879 - 1913: Austrougarski period

1914 - 1918: I svjetski rat

1919 - 1940: Kraljevina SHS / Kraljevina Jugoslavija

1941 - 1945: II svjetski rat

1946 - 1989: SFR Jugoslavija