Pregled fokusa

Bosanski Vjestnik je prvi političko-informativni list u Bosni i Hercegovini. I on je, kao i prvi časopis, bio djelo jednog čovjeka. Pokrenut je zahvaljujući činjenici da je u Sarajevu otvorena prva štamparija, a to se desilo poslije proglašenja turskog ustavnog zakona po kome je Bosna postala vilajet sa sopstvenim upravnim ustanovama. Novi zakon predviđao je da centar vilajeta posjeduje štampariju. Prvi bosanski valija Osman-paša Topal izabrao je i pozvao zemunskog štampara Ignjata Soprona da u Sarajevu uz državnu pomoć osnuje i uredi štampariju. Sopron je otvorio ispostavu svoje zemunske štamparije pod nazivom Sopronova pečatnja u Sarajevu, 1866. godine. Štamparija je zvanično i počela da radi 7. aprila 1866. kada je izašao prvi broj Bosanskog vjestnika, mjesec dana prije vilajetskih zvaničnih novina Bosna. Već u oktobru Sopron je prodao štampariju vilajetskoj upravi, pa je dalje radila pod nazivom Vilajetska štamparija, ali je i dalje uređivao list, tako da se njegovo izlaženje i poklapa sa Sopronovim boravkom u Sarajevu. Kad se Ignjat Sopron 1867. godine vratio u Zemun, list se ugasio. Kao čovjek sa velikim iskustvom i vezama u novinarskom svijetu, Sopron je sam dobavljao znatan dio tekstova i vijesti, a sakupio je i određen broj saradnika. Obezbijedio je dopisnike iz nekoliko mjesta, iz Prijepolja je doveo učitelja Miloša Mandića koji je znao turski. U listu je značajno sarađivao Bogoljub (Teofil) Petranović, originalnim pjesmama i sakupljenim narodnim, koje je već 1867. godine izdao kao zbirku Srpske narodne pjesme iz Bosne (Ženske), kao i Salih Sidki ef. Hadžihuseinović, Muvekit. Bosanski vjestnik je izlazio od 7. aprila 1866. do 25. marta 1867. godine. Štampan je ukupno 51. Od broja 19 jezički izraz se mijenja, tekstovi su ujednačeni jezički i stilski. Očigledno je da list od tog vremena rediguje jedan čovjek, najvjerovatnije Miloš Mandić, nastojeći da književnojezički izraz što više približi Vukovom jeziku. U prvom broju Vjestnika, na uvodnom mjestu, Sopron je dosljedno svom osnovnom zanimanju govorio o štampi: "Ona mora slobodu duha isto tako visoko uvažavati, kao i zakonitost u državnim stvarima, i ako se bude ista još zauzimala za političku i religioznu toleranciju, sjejala sjeme svega plemenitog i ljepog, i uobšte ako uz to još uzumije sa uvjerenjem raznositi zdrave misli i ideje, ljudstvu polezne, to onda sve spada među ljepe dužnosti prese" (str. 1-2).  U "Pozivu na pretplatu" objasnio je praktične vidove svoga poduhvata i iznio program lista: "List će ovaj biti političkog i poučno-zabavnog sadržaja; donosiće u obštim pregledima i posebnim dopisima domaće i strane događaje i vješti, obnarodovaće i osvjetljavaće zakone i zvanične uredbe, članke o trgovini i radinosti, kao i telegrafične kursove i druge za trgovinu i politiku važne vješti...Počem je ovaj list poglavito rasprostranjenju poleznih znanja, oblagorođenju duha i srca posvjećen, to će donositi tom zadatku odgovarajuće pnpovetke, pjesmice, istoričnih i prirodoslovnih članaka, kao i takovih, koje se na školsko učenje odnose" (br. 1, str. 8).Političkim događajima u svijetu dato je u listu najviše prostora, prije svega u uvodnim člancima, posebno u vrijeme pred i u toku rata između Austrije i Italije, zatim u stalnim rubrikama Domaće i strane vješti, Najnovija pošta, Zvanična vjesti. Sopron nije odvajao književnost od pouke i zabave, tako da su za svo vrijeme izlaženja lista uzimane zajedno i štampane u rubrici karakterističnog naziva - Poučne zabave. I kad je u drugom godištu formiran podlistak, dobio je isti naslov, a u njemu su ravnopravno štampane pouke, nekad čak oblikovane kao priče, o moralnom življenju, o vaspitanju, o higijeni, istorijski osvrti, pjesme, pripovijetke, putopisi, biografije, narodne pjesme. U književnoj građi Bosanskog vjestnika nalazimo samo četiri originalne pjesme, tri su Bogoljuba Petranovića, zatim jedanaest proznih sastava - pripovijedaka, biografija i putopisa. Mnogo više i bolje je zastupljena narodna književnost, poezija, sa pedesetak izuzetnih lirskih i lirsko-epskih pjesama. Većim dijelom one su iz pripremane Petranovićeve zbirke, a dvanaest pjesama "bosanskih Muslomana", po osnovanim pretpostavkama pripadaju građi koju su za izdavanje zbirke pripremali Sopron i Muvekit.