SARAJEVSKI LIST,

22.03.1893

O izboru i spremanju sjemena za sijanje.

Autori: AUTOR NIJE NAVEDEN

Ima slučajeva, da je ozima pšenica nikla poslije 100 godina, bob poslije 50. repa i repica poslije 20 godina i.t.d. to su samo izuzeci. Iskustvom je samo dokazano, da se sjetvom ne treba mnogo otezati, jer klijavost kod sviju biljaka, bude srazmjerno za kratko vrijeme. Ona je kod raži, prosa, ječma i kukuruza 2 godine; repice, surepice (ograštice), pšenice i ovsa 3 godine; konoplje i lana 4 godine; sočiva 2 godine, ostalog variva kao boba, graorice i graška 4-5 godina (od njih najbolje dvogodišnje sjeme), kod duvana 9—10 go¬dina. kod krastavaca i bundeva do 20 godina. U opšte može se uzeti, da sjeme u koliko je mlagje, u toliko i brže klija. Od našijeh žita raž gubi ponajprije svoju klijavost, a na¬protiv, kod ovsa, ona traje ponajviše. Otuda, u koliko se koje sjeme starije sije, u toliko valja da je i veći procenat sjemena za sijanje, t. j. za sijanje treba da je veća koli¬čina no obično. 10. Da bi se uvjerili, da li je sjeme staro ili ne, u slučajima, kad je ovo kupljeno, kao i da li je kako treba očuvano, nužno je, da se izvrši proba klijavosti kod sjemena za sijanje. Sama proba može se izvršiti na više načina, nu najobičniji je slijedeći: U kakvu krpu metne se izvjestan broj zrna s reda uzetih, od one količine, koja je ođregjena za sijanje; krpa za tijem stavi se u kakav tanjir pokvasi vodom i odnese na kakvo promajno mjesto. Za kratko vrijeme, dobro sjeme proklijaće i po broju klijavog sjemena, ocijeniće se vrijednost cijele količine. Za ovaj cilj upotrijebljavaju i za to udešene sudove od porozne gline. Sudovi potope se u vodu a sjeme, čija se klijavost želi ocijeniti, metne ozgo na gornju površinu ovih sudova. Ako ovom prilikom klija manje od 25% onda sjeme nije za sijanje. 11.Da sjeme, kao što treba, klija, valja da se ispune ovi uslovi: a) da je sjemenu olakšan pristup vazduha odnosno kiseonika: b) da dobije nužnu količinu vlage i c) da je kod njega izvjestan stepen toplote.Bez vazduha, kiseonika ni jedno sjeme ne može da klija. Ovaj se jedini sa ugljenikom iz organskih materija u sjemenu, te tako postane ugljenikov dvooksid koji ishlapi. Privogjenjem kiseonika sjemenu, nastupi znatna promjena i kod bjelančevinskih materija: ne rastopljivi ljepak u kome ima dosta azotnih materija, pretvori se u rastvorljivu đijastazu t.j. materiju, koja ima moć, da pretvori škrob u dextrin i šećer, koji jednim dijelom služe kao hrana mladoj biljci. Otud umje¬reno pokrivanje sjemena zemljom, da bi se olakšao pristup vazduha, od velikog je značaja. Uzrok, zašto sjeme po nekad ne klija, nije dakle svakad do sjemena; u najviše pri¬lika ono ne nikne samo za to, što je rgjava sjetva, što je sjeme posijano dublje nego što je potrebno. Da sjeme, koje je duboko posijano, ne će nići, možemo se najbolje uvjeriti po kli-janju korovskog sjemena. Cesto biva, da se takvo sjeme zbog dubokog oranja zaore do te dubine, da vazduh do njega ne dopre, pa, kad se poslije izvjesnog vremena ili i poslije mnogo godina iznese ponova na površinu zemlje, ono se probudi i klija.Za to kao zakon u tom pogledu treba da važi: da u koliko je sjeme veće i teže i u koliko je zemlja lakša, u toliko se i dublje može posijati, i obratno u koliko je sjeme manje, lakše i šupljikavije i u koliko je zemlja teža. u toliko ga treba pliće sijati. Svekoliko sjeme naših kulturnih biljaka, zahtijeva po svojoj prirodi, da se zemljom ovlaš pokrije, jer i u prirodi, kad s biljke opađne pošto sazri, ono se zemljom samo toliko pokrije, koliko da se ne vidi. Ovdje treba sjeme nešto dublje posijati s toga. što posijano sjeme u prirodi nailazi odmah na zasjenu od drugih biljaka, zbog čega je i zemlja koliko treba vlažna, megju tijem kad se posije sjeme naših kulturnih biljaka, onda na toj zemlji nema nikakvog rastinja. koje bi zemlju zasjenja- valo i održavalo u vlažnom stanju. (Nastavite se.)