Zbirčica  o narodnoj privredi u Bosni i Hercegovini.

SARAJEVSKI LIST,

Zbirčica o narodnoj privredi u Bosni i Hercegovini.

Autori: IVAN ZOVKO

(Nastavak.) 55.U istom mjesecu. Jaja, koja kokoš snese u jednom mjesecu u onom istom mjesecu ne smjedu se mećati, da se legu. Do gjavolje jedne može se potrefiti, da se ne izleže. A i onako, ako bi se po kojoj dobroj sreći i izlegla ne će biti na oposum. Pokrepaće i nestaće ih, što od šta, što od šta. Neko će maćka pojesti, neko koja druga živina, ele ne će ih malo ili nimalo ostati. Nesretni su nekako, da nesretniji ne mogu biti. 56.Zavežanj. Na rogalj sve, što se može ko zavežanj svezati nije za jaja, koja će se leći. I slobodna jaja, što se u zavežnju nose ne mogu se izleći, pa da budu od haira (koristi) ko što Bog zapovijeda. Prokleta će biti, pa kako već bila. Od njih ne će biti kući koristi. Moraju li se već nekakva jaja nositi za Ieženje, neka se nikako ne vežu u zavežanj, već ih najbolje donijeti u kojem bilo džepu s lijeve strane. A najbolje je, kad se nikako ne nose, nego kad se legu u onoj kući u kojoj su i snešena. 57.Božične mrve. Prekinuće se kokoš od silna nošenja jaja, kojoj se dadu božićne mrvice da ih jede. Je li noska (koja nosi dobro jaja) kokoš, još će više nositi; nije li noska, pronijeće i nosiće, da sve i ne će. Hoćeš nećeš valja joj nositi. Nije to, što neće nego, što mora, ja ne bijaše jesti božićnijeh mrva. Sigurno da je znala da su božićne ne bi ih se ni okusila. Volila bi skapati od gladi. Jednoć bi joj to bilo, a ovako joj se treba patiti i mučiti, dok je živa. 58.Okrugla repa. Duboko u zemlju posijana okrugla repa, slabo će roditi. Sto je god pliće (plićije) posijana bolje je, a što je dublje, gore je. Koja je plijetko posijana i rodi i bude golema, koliko je za nju. Je li u dubinu posijana i ne zametne se, kako valja, nego se skameni, te je nema ni na oći ni onako. Za kuću što god, što god može i valjati, ali za prodaju nije nikako, niti li se ima koja rgja prodati. 59. „Ama dar“. Bogme je baš dar i onamo čak preko dara. Turskim pašama kad bi ga ko donio po žutu bi megjediju dobio bakšiša. I jest nekako bio marifetli (čudnovato) bijeli grozd grožga, pa da stane u bocu. Kud li ulišo (unišao), kako li je unutra došo bijes bi ga sami znao. Nije mogo (grozd) cijeli ulići nikako kroz grlić (otvor) od boce. Nego evo, kako je to. Čim se zametne resa (reha, budući grozd) gleda se, koja je najbolja i najpunija. Onda se polako strpa u bocu kroz njezin grlić. Lahko je to učiniti. Nema tu ni najmanje kakve muke, jer dok je resa tako malena lahko u bocu uligje (unigje). Samo treba gledat, kad se boca priveže da ne pane, neka se ne privezuje za resu, jer bi je mogla svojom težinom otkinuti, nego, neka se priveže gdje god zgodno za lozu. Sad će ona resa sve to viša iz dana u dan rasti, dok na pošljetku ne bude cijeli grozd, koji u boci tako zajedri, da ne bi mogla ni igla više stati. Kad lijepo sasvijem taj grozd u boci sazrije, onda se otkine pri grliću same boce i eto onda u boci grozd grožgja. Da ga kome bilo dadeš na dar, svakom je drag i začudan. Turskim pašama bio je nada sve muteber (drag) Jagmili su se o nj. Mnogi je naš i ozgodnio praveći i prodajući tako grožgje Osmanlijama, koji bi ga onda kući svojim prijateljima na peškeš pošiljali, da se i oni čude tome i domišljaju, kako je to učinjeno. (Nastaviće se.)

Arhivi štampe
Historijski arhiv štampe

Besplatne digitalizirane verzije najranije štampe u BiH.

Savremena štampa

Stotine hiljada tekstova iz najznačajnijih publikacija iz BiH i regiona od 2003. do danas.

Istraživanja i analize

Online arhiv istraživanja i analiza nevladinih organizacija iz jugoistočne Europe.

Pretplata

Za pristup cijelim tekstovima i dokumentima pohranjenim u INFOBIRO digitalnoj arhivi, potrebno je da imate pretplatu za korištenje usluga arhiva. Kako se pretplatiti možete pogledati ovdje