(Nastavak.) 24.Kako se od kuće zmije tjeraju. Pokućarica se zmija samo ne smije derati (tjerati), a druga svaka smije. Išćerali (istjerali) se pokućarica, išćerala se je iz kuće svaka sreća i napredak. Sretna je ona kuća, u kojoj je pokućarica. Ali druge zmije valja od kuće da se odalje. Neka ih nesreća nosi bez traga. Nakaznice jedne. Najrije se i najlakše (najlaglje) može iz kuće i od kuće zmija oćerati, ako se pali galeba (balega) kravija s rožinom. Ona tu kokiju (vonj) ne more (može) nikako podnijeti. Bježi od nje, da se slomi bježeći! Više je ne će pasti, da se ikad u kuću vrati. 25.Šta je bolje držati ? Pitanje se odnosi na ovcu i kokoš. A na nj se odgovara sa gospodarstvena gledišta, da je bolje držati ovcu, jer će manje izjesti, nego kokoš, koja izjede za mnogo više, nego li sama iz temelja vrijedi. 0 tome ima i jedna priča, koja nam kazuje, kako je neki siromah imao kokoš i ovcu. Pošto se sam morao brinuti za svagdanju hranu, to je kroz zimu morao ići od kuće gdjegod drugdje, da može što zaraditi. Pri polasku mu žao bilo prodati te dvije svoje miljenice: ovcu i koku. Već se poslije dugog sjećanja i smišljanja napokon odluči, da je obje preko zime u kuću na po na se zatvori i da im dade ono žita i sijena što ga je Bog dao. Imao je jedan stog sijena, i jedan tovar i po žita. U stogu najviše da je bilo dva do tri tovara. Pripremivši sve tako zatvori koku sa žitom a ovcu sa sijenom. Je li im još šta metnuo kao vode ili šta drugog priča ne kaže. Nakon toga ode za radom, a kad ga je proljeće pozvalo nazad doma da ono malo zemljice opet uredi i zasije — povrati se doma. Ali ima šta i vidjeti. Koka sve svoje žito pojela i najzad od gladi krepala, da su od nje samo kosti ostale, što je znak da joj je zadnji dan podavno došao. Dočim ovca još živa i pod njom se janje igra. A uz to još nije pojela ni svega sijena. Ovom pričom narod pokazuje, da je u gospodarstvu bolje držati ovcu odnosno ovce, nego kokoši ili u opće perad. Koliko u tome ima pravo, to nek sam čitalac sudi. (Nastaviće se.)