Sjeme najvećeg broja kulturnih biljaka sije se duboko za 2—4 cm. Sjeme djetelinsko, različitijeh trava i repice za 0,75—1 cm., duvansko za 0,5, konopljeno, laneno i makovo za 1—2 cm. strmnina i kukuruza za 3—5 cm.; a sjeme od mehunastih biljaka do 8 cm. duboko. Za klijanje sjemena potrebna je izvjesna vlaga t. j. ove ne smije biti mnogo, jer bi tada zatrunulo, ni to, opet malo, jer ne bi moglo da nabubri u dovoljnoj mjeri. Nužnu vlagu prima sjeme endozmozom kroz svoju pokožicu (gornju sjemenicu) i, kad je u tolikoj mjeri pribere, usiše, da potpuno nabubri, onda kiseonik otpočne svoj rad, t. j. jedini se sa ugljenikom iz organskijeh materija u sjemenu i pretvara ljepak u dijastazu. Kad zemlja nije, kao što je pomenuto dovoljno topla, tada sjeme ne može da klija, pa i ako u zemlji ima i dosta vlage i dovoljno kiseonika (vazduha). Na toploti manjoj od 5° C. sjeme ne može da klija, pa za to ga i ne treba sijati prije, dok zemlja ne dostigne ovu toplotu. Samo neke biljke moramo sijati rano s proljeća čim dostigne ovaj stepen toplote, pošto za svoje razvijanje traže vlažno, hladno vrijeme. Tako n. pr. ako sijemo lan u toplini doljama u drugoj polovini aprila, to će za vrijeme ljeta cvjetati biljke prije nego što izrastu za 20—30 cm., te će tako dati vrlo kratko vlakno. Po tome, dužina stabljike odnosno vlakna ove biljke, u mnogome zavisi od prvih proljetnih dana. A najveći broj jarih usjeva, sije se u doba, kad se zemlja dobro zagrijala, t. j. kad je zemlja prešla navedeni stepen toplote. 12. Da se sjeme spremi za sijanje, valja poduzeti: a) čišćenje sjemena, b) nagrizanje sjemena, c) spremanje da brže klija i d) spremanje, da se ravnomjernije posije. a) Sjeme je čisto samo tada, ako je bio čist i usjev, od koga je ono dobiveno, a ako nije taj slučaj, onda ga moramo čistiti. Za ovaj cilj, manja količina sjemena „čini se“ rešetom, a za čišćenje veće količine sjemena služe vjetrenjače i trijebila (trijeri). Vjetrenjače čiste sjeme vrlo dobro od prašine i pljeve, a i sortiraju ga po jedrini. Udešene su tako, da se njima može čistiti sjeme raznih vrsta, jer se prema potrebi mogu umiješati sita s krupnijim ili sa sitnijim otvorima. Sita prave se ili od izbušenog lima, ili od ispletene žice, otvori veliki su 1—2,6 cm. Gornje sito i žljebovi u vjetrenjači, obično su obilježeni brojem za razne vrste žita. Kad se umjesti treće sito, onda ispod drugog valja namjestiti onu uzanu daščicu, te da se njome namorava zrnje, da prolazi sa drugog sita na treće sito. Kad se hoće da vjetrenja, onda vjetrenjaču valja postaviti na ravno mjesto, pa rukovatku okretati podjednako brzo. Da vjetrenjača što brže radi, treba paziti, da se i vjetar što bolje udesi, a to se postiže bržim ili sporijim okretanjem ili udešavanjem otvora na ventilatoru, ili podizanjem i spuštanjem daske, kojom se vjetar reguliše i preko koje zrna lakše odlijeću. Vrlo dobre vjetrenjače izragjuje g. Aksentije Bogdanović fabrikant poljoprivrednih sprava iz Kraljeva, komad po 180 dinara, a obične guvnare po 70—80 dinara. Trijebila upotrebljavaju se za potpuno čišćenje sjemena od svake urodice: korovskog sjemena, kukolja, slačice, graška i t. d. a sastoji se u glavnome iz nekoliko valjkastijeh rešeta, koja su položena koso, da bolje rade. I ova rešeta kao i kod vjetrenjače, prave se ili od izbušena lima, ili od ispletenijeh žica. Kroz šupljike razne širine promiču krupnija i sitnija duguljasta zrna, a okrugla i obično korovska zrna zapadaju u izdubljenje spoljnjeg sita (rešeta) odakle odlaze u naročiti oluk, kojim se iznose iz trijebila. Za čišćenje djetelinskog sjemena od viline kose, udešeno je naročito trijebilo, koje košta 95 dinara. b) Ako je sjeme bolesno, t. j., ako je okuženo sporama od kakvih gljivica, koje proizvode izvjesne bolesti kod sjemena, onda se takvo sjeme prije sijanja naročito priprema.