Kalemljenje voćaka. Sa proljećem dolazi i vrijeme kalemljenja voćaka. Kada se vrtlar odluči na riješenje ovoga zadatka, mora se postarati za stvari, koje su mu pri tome od nužde. Te stvari jesu prvo dobre divljake. Divljake moraju biti zdrava korijena i svježe, a da ovakove budu, treba ih onda iskopati, kada smo ih odlučili okalemiti. A ako si je već iskopao, pa ti nije moguće odmah je okalemiti, a ti je, da ti ostane u istome stanju, zakopaj u vlažnu zemlju. Kod prekopavanja divljake valja paziti, da se stavi u onako stanje, u kojem je i prije bila. Ako želimo imati dobro i plemenito voće, moramo divljake oplemeniti mladicama one vrste, koje smo željni imati. U to ime upotrebljuju se dobre i zdrave mladice, jer će istom tada naš trud biti koristonosan. Ove mladice režu se prije kalemljenja, i to u mjesecu januaru počevši od druge polovine, to jest prije nego što se počnu sokom kretati. Kad smo ih odrezali, onda ih moramo zgrnuti pijeskom. Ove mladice moraju biti jednogodišnje. Mladice moramo rezati iz sredine voćke, jer tud se nalaze jaki debeli i potpuno sazreli pupoljci. Pri vrhu voćke pupovi su zeleni, a dolje imade takozvanih spavajućih oka, koja istom druge godine potjeraju. Kada smo ih već naumili kalemiti, moramo vaditi po onoliko mladica iz pijeska, koliko ćemo moći taj dan izraditi, ako ih donesemo više, nego izraditi moremo, onda se preostale osuše i ne vrijede više ni zašta. Pri kalemljenju ne smi jemo te mladice turati u usta, jer je pljunka iz usta topla i škodi mladici. Ovaj posao traži vještinu i brzinu. Kada smo voćku lijepo okalemili, onda oko nje moramo splesti ogradu, da ptice ne čeprkaju po njoj. Obmot na voćki more biti samo do iduće jeseni, a onda ga treba skinuti, jer se u rastuću voćku može užijebiti obmot. Za kalemljenje voćaka moramo pribaviti oštro orugje: testere i nož. Testera treba kod piljenja divljake, a za ovo se upotrebljava mala ručna testera. Kada se testerom divljaka prepili, mora se izgladiti oštrim nožem. A i šibe mladice moraju se ovijem nožem lijepo zadjelati i izgladiti. Kada se umetne u divljaka mladica, onda se moraju umazati sve pukotine na voćki voskom, da ne bi vjetar, sunce i vlaga ulazili i škodili. Ovaj posao se pravi od raznijeh smjesa, kojih imade hladnijeh i vrelijeh. Hladan vosak je bolji i ovako se pravi: Uzme se 2 dijela žuta voska, 2 dijela loja, 1 dijel bijele smole i 1 dijel lanenoga firnajza. Ova se smjesa stavi u kotao, pa na vatri kuha, te kada se skuhalo, rastopilo i dobro izmiješalo, onda skini kotao s vatre, pa naspi unutra što ljućega špirita. Spiritusa trebaš po malo i pomno naljevati, jer drukčije bi planuo spirit. Ako je smjesa od 2 kg, onda uzmi unutra 5 kašika za jelo špirita. Dok je još ova smjesa vruća, saspi je u škatulje, te dobro zatvori, da alkohol ne izlazi. Druga vrsta voska jest vreli vosak. Ovaj se pravi na ovaj način: Na 1/2, kg rastopljene smole uzmi 1/2 kašike lanenog ulja i 40 grama vinovice (alkohola). Ovaj vosak je jeftin, te se upotrebljava kod zamazivanja većih ozlijeda na voćki. Za istu upotrebu more se poslužiti i katranom. Načina kalemljenja imade više načina, te je nužno, da voćar zna nekoliko vrsta kalemljenja; jer jedan te isti način kalamljenja, pa i ako je dobar za jedno drvo, ne može se upotrebiti za svaku voćku. Vrste kalemljenja jesu: spajanje na raskol, na pupoljak ili na oko i pod koru. Ako kalemimo u vrijeme, kada divljaka i mladica nijesu u soku, to jest od kasne jeseni pa ranoga proleća, tada cijepimo (kalemimo) na raskol. Najjednostavniji način jest sa spajanjem. Divljaka sa mladicom lahko naraste. Ovaj se način i onda upotrebljava, kada su divljaka i mladica jednake debljine, naime drugodišnje divljake. Kada želiš spajanje preduzeti, treba ti ponajprije odabrati divljake, koje su jedne debljine sa mladicama. Onda divljaku odsijeci na pedalj od zemlje. Sad oštrim nožem zareži divljaku dolje u veličini od 2—2 1/2centimetra. Jednako se proreže i mladica na kojoj se ostave 2—3 oka. Oim su divljaka i mladica tako uregjene, da se prorez divljake po sve slaže sa prorezom mladice, a kora se na koru odupire, drvo na drvo, a liko na liko, sad ih lijepo priklopi i dobro zamaži voskorn. Ujedno treba i gornji zarez na mladici zamazati voskom, da sok ne curi na polje. Ako su divljaka i mladica razne debljine, da bar na jednoj strani priklapa kora s korom, liko s likom, a drvo sa drvetoin. Nu bolje je ovakove divljake na drugi način cijepiti. Ova vrsta (spajanje) može se upotrebiti od kasne jeseni (zimsko cijeplenje) pa do ranoga proljeća. Drugi način kalamljenja jest na raskol. Ovaj način nije ponajbolji, jer kroz velike rascjepljine ocuri sok divljake. Na raskol se kaleme divljake, koje su debele i ostarile. Divljaka se otpili i lijepo izgladi. Divljaka se po sredini raskoli u dubljini od 3 cm. Mladica, na kojoj se ostave 3 zdrava pupa takogjer se lijepo uredi, da zgodno priklopi u pukotinu divljake. Na svaku stranu raskola stavi se po jedna šibica te voskom zamaže i dobro likom zaveže. Prnrez ili raskol divljake ne mora baš biti kroz polu divljake, nego može biti i izvan srčike, a istih mogu biti 2—3. Ovo su načini, koji se mogu upotrebiti onda, dok voćka nije u soku. Utu se svrhu zakopaju divljake u zemlju u podrumu te istom na proljeće presagjuju na kaleme. Ove se divljake mogu i u zimu kalemiti i to, ako divljake iskopamo iz zemlje, te ih unesemo u sobu, koje ne smiju biti odveć tople i ovdje okalemimo. Kada smo ih okalemili, onda ih zakopajmo opet u pijesak ili u zemlju u podrumu. Treći način cijepljenja jest na oko ili pupoljak. Kada su divljake već u soku moramo se poslužiti načinom, koji je za to zgodan, a to je kalemljenje ovako : Kod kalemljenja na oko, moraš oko dobro izsezati, pravilno utaknuti i dobro voskom umazati (sve pukotine osim oka). Na plemenitoj grančici nagjemo listić pa ga odrežemo a petlju mu ostavimo, te koru oko oka u obliku trokuta izrežemo te je utaknemo u raskol na divljaki, koji je u obiiku slova T. Ovaj zarez mora biti tako širok, da se izrezani pup može lahko u njega utaknuti. Četrvti način jest cijepljenje pod koru. Za ovaj način moramo mladice još u zimi odrezati te ih zakopati u podrumu. Kalemi se u proljeće, kada su voćke već u soku. Na koru divljake načini se do 21/2cm dug zarez, a u ovaj se utakne mladica, koja je zarezana do 2 cm koso s obadvije strane. Na ovoj mladici ostave se 2—3 oka. Sad se ova divljaka, odnosno njezin raskol zamaie voskom i omota likom. Ovaj se način cijepljenja upotrebljuje, kao i treći kod starijeh voćaka. U kratko rečeno, svaka ova vrsta traži hitrinu i vještinu. Naputak za kupovanje kalema. Ima gospodara, koji ištu za presad jače kaleme, jer misle, da će tako prije dokučiti plod. Ovo nije uvijek ispravno te je potrebno, da se držimo ovih nekoliko općenitih naputaka. Što se bresaka tiče, to je najbolje presagjivati jednogodišnje kaleme t. j. jesenske i budućega poljeća takove, koji su cijepljeni ovoga proljeća i ljeta. Ovi su cijepovi bolji od dvo- i trogodišnjih, o kojih je donji sastoj vrlo razvijen, te po tom jako prostran i razgranjen. Oni će za iskopavanja i ukopavanja puno biti ozlijegjeni, te će dugo kržljati, dok se oporave u svojim gornjim čestima, ako u opće budu kada napredovali. Kajsije, višnje i trešnje mogu da se bez štete presagjuju nešto starije, no pod uslov, da dogju u zemlju ili u jesen ili sasvim rano u proljeće, dok sav porast počiva. Kalemi pećkasti mogu se saditi reći bi u svako doba; ipak su najbolji oni, koji nijesu stariji od dvije godine, jer će se najbolje ukorijeniti i najljepše dati odgajati, u obliku koji nam se svigja i koji želimo. Gospodar nabavljajuć kaleme na veliko, najbolje čini, ako ide sam u cjepilnjak te odabere što je najbolje. Dobro je da ih je vidio u jesen i dva puta prije nego li ih je dao izvadti iz zemlje i to prvi put mjeseca oktobra, a drugi put oko 11. novembra.Za prvoga posjeta uvjeriće se o dobrom porastu cijepa, drugi će put vidjeti kako pada lišće s drveta. Ako je s vrha list pao, dok su donje grane jošte potpune to je izvjestan znak, da nema u kaleme prave snage ili kako voćari od zanata kažu da nema temperamenta. Naopako je i ono uvjerenje, da je rana proizvodnja plodovitih pupova znak, da će drvo biti rodovito. Usuprot nema ni malene sumnje, da cijep, koji već u cijepilnjaku počinje roditi, ne će nikad biti dobro i rodovito drvo. Najsigurniji je znak, dobre voćke; čista i sjajna snaga jednogodišnjih mladica, jakost lišća na vršiki mladice, koje upravo za to dugo ne će da pada, već je gore i onda pošto je spalo sve lišće s donjih grana. Ovakov će cijep (kalem) porasti u jako, rodovito i trajno drvo.