1. Kako se presađuju mlade voćke i kako ih valja gajiti? Najbolje je vrijeme za presađivanje mladih voćaka jesen, kada lišće s drveća opane, da kroz zimu sitno korijenje bolje sokove u vlažnoj zemlji usisati može, pa da ovijem sokom voćka u proljeće čim prije potjera. Ali i proljetno presađivanje dobro uspjeva, samo ako nema rano odveć velike žege. Kod presađivanja postupaj pozorno i smotreno, jer od toga ovisi uspjeh voćaka i njihov budući opstanak. Tri do četiri mjeseca prije presađivanja valja već nskopati jame, da se kroz to vrijeme napije unutarnja zemlja žpvotvornoga vazduha. Kod kopanja tijeh jama meći gornju plodniju zemlju na posebnu hrpu, a donju opet zasebice. Ako hoćeš voćku s uspjehom presaditi moraš je pažljivo iskopati, da joj se korijenje netrga i nerani. Iskopanoj voćki prireži oštrim nožem oštećeno korijenje, pa ako su rane oveće zamaži ih voskom. Isto tako moraju se sve grane glatko odrezati, samo 4 do 5 grana na tri oka prerezanih ostavi. iz kojih će kasnije lijepa krošnja drvetu porasti. U sredini iskopane jame zabodi kolac, što no će mladoj voćki proti jakog vjetra potpora biti. Koci za taj posao moraju biti obijeljeni i na donjem kraju obžagni, da duže traju. Sada napuni jamu do polovice sa iskopanom gornjom zemljom a u sredini jame načini od dobro sagnjitoga gnoja i pjeskovite zemlje mali kupić poput krtovinca, u kojem se korijenje usaćene voćke lahko razrediti može. U ovaku priređenu jamu postavi voćku na kupić a korijenje rukom razredi. Voćku namjesti na podnevnoj strani od koca, a dobro je, da je staviš onako, kako je prije rasla, naime sjeverna strana, da ostane prema sjeveru i t. d. Namjestiv tako voćku, pretisni joj svaki kornjen u zemlju, pa prigrni korijenje boljom zemljom a ostalom ispuni jamu do kraja i dobro je prigazi. Na površnju oko voćke načini okrug nz zemlje poput široke zdjele, da voda od voćke neotječe, kad se zalijeva, ili kad kiša pada. Ovako presađenu voćku priveži još rukovetom slame ili likom u nakrst za kolac, da je vjetar ne obali. Kasnije pregledaj često, a osobito poslnje jake knše i vjetra, nije li vez popustio, ili se možda kora o kolac odrla, u kojem treba koru nožem izgladiti, ranu voskom namazati i voćku natrag slamnatim vezom prnvezati. Mladice, što no iz korijenja potjeraju i sve jalove i vodene špbe, koje drugijem plodnijem granama sok uzimaju, odreži oštrim nožem, a poveće rane namaži voskom. Odreži takoćer i one vrhunce grana, što no su jakom zimom pozebli, inače može čitava voćka poginuti. Ako po zimi debeo snijeg na granju stoji, otresi ga, da se pod njim grane ne prelome. Sve suho i zamotano lišće valja od jeseni do proljeća pobrati i spaliti, da se iz njega gusjenice ne polegu. Oko svake mlade voćke ima se dva puta zemlja kroz godinu okopati, i to u jesen i na proljeće. Mršavo zemljište u voćnjaku gnoji drvenim dobro sprhlim gnojem u jesen. Ako mlada voćka odviše sama u vis tjera a u debljinu slabo raste, onda joj na istočnoj ili zapadnoj strani koru do lika i to od krošnje do korijenja razreži jednim potezom, da joj ponešto soka iscuri, što no ju je samo u visinu tjerao. U zimi čuvaj mlade voćke od zečeva privezanom slamom oko njih ili ogradom trnja. Ako li ovako uznastojiš oko svojih mladijeh voćaka, sigurno će ti se trud dobro naplatiti. 2. Kako valja nastojati oko velikih, odraslih već voćaka? Kad si mladu voćku odgojio, oplemenio je i presadio, nijesi time još sve učinio; i kasnije ti valja, kad je već voćka odrasla, paziti na nju i njegovati je, inače će ti uginuti pa bez svake koristi biti. Svake jeseni okopaj oko voćke zemlju, da će kroz zimu lakše vlaga do korijenja doprijeti moći; tijem će voćka dojduće godine mnogo bolje uspjevati. Sve suhe grane otpili a rane oštrpm nožem zgladi, da opet zarasti mogu; jer ako se suhe grane na drvu ostave, rasirostiraće se ta bolest i dalje po drvetu, pa će najposlije i čitava voćka pogpnuti. Piljenje suhijeh grana mora se na sirovom mjestu preduzeti inačo ne bi mogla rana zarasti. Isto tako valja otpiliti sve vodene i jalove grane, koje drugijem oduzimlju nužni sok. Samo u onom slučaju, ako je grana, na kojoj je vodena šiba porasla, na kraju se posušila, onda suhu granu odsijeci, a vodenu ostavi. Ova će poslije poćerati plodovitu granu. Sve rane koje su na drvu trganjem ili drugijem kojijem pačinom postale, izreži glatko nožem i zamaži ih voskom; od takvijeh rana dolazi žaravica. a kasnije i gnjiloća drveta, s koje voćka naskoro usahne i pogine. Hrapava kora i mahovina koja obično voćke na močvarnom i zločestom zemljištu obraste, ostruži strztalom, jer pod hrapavom korom , nalazi se mnogo crva, koje voćke izjedaju i kvare. Mahovina je škodljiva, što zatvara drvetu šupljice a time i odušak, a osrbito pak s toga što vuče svoju hranu iz kore drveta i time oduzimlje drvetu potrebiti sok. Mnogo štete čine voćkama mravi što no izjedaju i cvijet i voće. S toga valja mravinjak potražiti pa ih vrelom — kipućom — vodom copuriti. Proljećem čine opet hrušti i gusjenice po voćkama mnogo štete. Hrušte valja ti otresti ujutro doke su omamni, pa ih pobiti ili kokoši i iz'rane njima hraniti. Gusjenice unišatavaj marljivo jer one ne samo, da onu godinu sav plod unište nego i drugu godinu voćka slaba ostane, a kad gusjenice više godina voćke objedu mogu i sa svijem poginuti. Gusjenice se moraju uništavati od jeseni do proljeća i to ne samo gnijezda i zamotano lišće, u kojijem se jaja gusjenpca nalaze, nego treba ti također potražiti po granju sjemene prstenke koji nijesu ništa drugo, nego jaja žderavijeh gusjenica. Za lakše tamanjenje na visokom drveću služe makaze nasaćene na štapu — motci, — kojima se grane sa gnijezda od gusjenica odrezati mogu. Ako voćka uz svo nastojanje neće ipak roditi, onda potraži tomu najprije uzrok. Više puta voćka ne rodi što joj je zemlja premršava, ovu zagnoji drvenim gnojem i pepelom. Ako je voćki zemlja predebela, onda ima toliko soka, da se svi zametci za plod potope. za to ne donosi ploda. U takovom slučaju nareži oštrim nožem koru na stablu i debljijeh grana, da prekomjernp sok izcuri. Ako li voćka uz sva upotrebljena sredstva ipak neće roditi, a ti je posjeci, pa posadi drugu na njezinu mjestu koja će ti plod donositi. 3. Kako se pravi cjepilni vosak ili drvomaz? Uzmi tri četvrta kilograma žuta voska, po kilograma bijele jelove smole i po kilograma terpentina. Vosak smolom najprije na vatri rastopi, pa primješaj onda terpentin. Kad si sve dobro smpješao, izli u kakovu zdjelu napunjenu studenom vodom. Ovdje se tekućina odmah stegne, a ti je onda izreži na komade koji se mogu u papir zaviti. Kad voćke cijepiš (kalemiš), rastopi malo ovoga voska, pa ga namažn na platno ili papir kojim ćeš onda ranu zaviti. U narednom kalendaru, da li dobri Bog lijepo zdravlje, reći ću koju kako se presađuju odrasle voćke, kao i o duši svega gospodarstva, naime gnoju.